Izdajnik

Baš sam obično smeće. Nisam izdržao. Pokleknuo sam. Odbacio sam sve moralne skrupule i učinio ono što niti jedan dobar patriota ne bi nikada učinio. Nisam niti svjestan kakve bi to posljedice moglo imati. Ja, čovjek, građanin. Prodao sam svoju zemlju. Prodao sam svoju vlastitu zemlju. Kako sam samo mogao to učiniti? Šta mi je to trebalo? Da prodam svoju zemlju. ONI su došli nenadano. ONI su me slomili. ONI su me nagovorili. Došli su sa kamionima. Kroz suze, svjestan gnušanja od samoga sebe, sam pokazao:
"Tamo je"
Jedan od njih je samo trznuo glavom prema drugom i ovaj se izgubi u nepoznatom pravcu. Znao sam što slijedi. Zvuk je postajao sve jači. Pa zar ja? Zašto ja? Zašto baš ja da prodam svoju zemlju. Oblaci su se nadvijali nad mojom glavom. Počelo je kišiti. Suze su se miješale sa kapljicama kiše i stvarale neku čudnu mješavinu. U tom se momentu pojavi. Bager. Veliki Katepilarov bager. Onaj prvi čovjek mi priđe.

"Jesil reko 2 iljade po dulumu"
"Jesam"
On mi pruži kovertu sa 4 tisuće maraka za dva dunuma zemlje i dade znak bageristi da počne sa utovarom. Eto, ja, smeće, prodadoh svoju zemlju…čuj…
i nije loša cijena tamo neku zapuštenu njivu….
i to samo dvaest centi duboko će iskopat….….a meni njiva ostade…..