Roming

četvrtak , 21.04.2005.

Jučer opet na sahrani. Razmišljam čak da osnujem firmu "Sprovod, kirbaj, svadba". Samo nazovete i mi sve riješimo. Od ubojstva do mladoženje. Vrijeme je bilo. Da bilo je. Red sunca, red oblaka, red kiše, red leda. Pređemo neki most a ide tip ko da stiže iz Val dizela….auto prekriven ledom. A mi sa sunčane strane stigli. Ljudi lopatama kupe led. Odoše voćke u k…(u ovom postu neću psovat). Nema veze, biće dobar uvoz. Sahrane u Slavoniji su puno pismenije nego u mom kraju. Kod mene mrtvaca moraju oplakivat barem 24 sata pa možeš mislit kako je to u ljetnom periodu. Moram malo odmaknut drugi dio teksta od mrtvaca..Slavonska klopa je …….bez riječi. Čo®banac je bio rapsodija čula. Jeste da su me malo čudno gledali kod trećeg tanjura. Drugi put ću primaknit cijelu onu činiju pa nek sve ide u….Honduras. Volim kada idem u Slavoniju. Čim pređem granicu sjete me se prijatelji. Poruka na mobilnom "Dobrodošli, ovdje Teo ha te" moj prijatelj jeftinog kineskog porijekla. Kaže da ga mogu pitat šta god hoću i da se to još plaća. No više ne razgovaram sa njime. Zadnji put kad sam ga nazvao javila se neka gospođa.

"Dobar dan, ovdje turističke informacije" umiljati glasić progovori na 16 jezika
"Uf izgleda da je pogrešan broj" promucah
"Izvolite, koga trebate?" reče glas koji sam već vizualiziro u crnku u miniću.
"Pa jel to teo ha te?"
"Jok ti si"
"E super, evo vam broj mog računa"
"A koji će mi to vrag?"
"Pa rekli ste da se poziv na ovaj broj plaća"
"Pa i plaćaš ga….upravo..svake sekunde"
Brzo spustim slušalicu prestrašen. E jesam joj familiju spominjo kad je račun došo. Otišla joj sva familija dabogda u roaming……