Vodič kroz buvljak

Arizona nekad…

Jučer sam bio na Arizoni, to je inače najveći buvljak u ovom dijelu Europe. Slavonski dio čitača (a možda i šire) je zasigurno bio na tom fascinantnom mjestu tako da slobodno mogu preskočiti ovaj post. Lokacija je na magistralnoj cesti Orašje – Tuzla i to na nekih 20 –tak kilometara od graničnog prijelaza Županja. Cijela tržnica je zamišljena kao projekt amerikanaca da se na jednom mjestu zemljopisno pogodnom napravi tržnica gdje bi se u poratnom razdoblju putem ekonomskih odnosa zbližili ljudi sa zaraćenih strana. Moram priznati da je princip prilično efikasan jer su se na tom mjestu najprije zaboravile sve bedastoće rata. Zašto? Zato što je ipak lova magija koja omogućuje kruh i mlijeko a to je ipak esencija ljudskog opstanka. Država pod patronatom međunarodne zajednice ovdje provodi zanimljiv sociološki eksperiment. Porezi koji vrijede na cijelom teritoriju države ovdje baš i ne vrijede. Roba koja se prodaje otprilike u 97% slučajeva nema nikakav papir o porijeklu tako da se tu može naći bukvalno "od igle do lokomotive". Novac koji se tamo obrće svaki dan je impozantan i stvar je nagađanja. Veleprodaje, maloprodaje, ugostiteljski objekti, hodajući trgovci i ugostitelji čine ovu tržnicu zasigurno jednom od najživopisnijih u čitavoj Europi. Inače mrzim odlaske tamo samo iz razloga što čovjek bukvalno može ostati jedno 6 dana i da opet nema pojma gdje je bio i šta je radio. Nakon prvih godina Italijani su skapirali kakav se potencijal krije na Arizoni pa su nekakvim šemama dobili prava ili neku vrstu koncesije te su uvalili brdo eurića te cijeli prostor kultivirali tako da sad umjesto drvenih baraka i blatnjavih aleja imate prave montažne objekte sa svim pratećim sadržajima koji čine nekakav smisao. Mislim da se tamo može kupiti i živih ljudi samo treba dovoljno kvalitetno tražiti. No poanta svega su cijene. Ako vas put nanese na tržnicu Arizona svakako obratite pozornost na sljedeće stvari:

- ovisno o vrsti robe koju kupujete trebate odabrati i prikladan dan za tu kupovinu.
- tijekom radnog tjedna izbor je manji ali su i cijene povoljnije
- nedjeljom kada je najveća posjećenost cijene rastu ali je i ponuda puno veća jer dolaze i trgovci koji inače ne budu stacionirani na tržnici.
- ne štedite na parkingu, parking je osiguran i nudi kakvu takvu sigurnost.
- ne kupujte na prvom mjestu gdje nađete željenu robu koliko god da je to rizično jer se ne možete sjetiti gdje se nalazi prvo mjesto, obiđite što više možete jer cijene za istu robu variraju od mjesta do mjesta
- tako cijene robe koje su bliže parkingu ili cesti su osjetno skuplje od zabačenijih lokacija koje ipak morate malo istražiti (ali u tome je jedna od draži pijace zar ne?)
- druga draž pijace, u biti prva draž je svakako cjenkanje. neki će se trgovci i uvrijediti ako se kvalitetno ne cjenkate za robu pa tako za neke stvari možete oboriti cijenu i za 50%
- ako kupujete "na više" sigurno možete ostvariti značajan popust
- novčanik držite na sigurnom mjestu jer ima svakakvih tipova ljudi
- najedite se dobro prije puta i ponesite nešto za klopu jer ugostiteljski objekti baš i nemaju certifikate o zdravoj hrani i porijeklu namirnica
- svu robu koju kupujete dobro proučite (no ne previše da vas ne istjeraju sa štanda) jer otprilike 0,5% artikala posjeduje garanciju. Robu možete zamijeniti na određenim mjestima gdje je štand fiksan tj. nalazit će se na istom mjestu i ako se nakon tjedan dana vratite i ako vas se prodavač iz nekog razloga sjeti
- definitivno izbjegavajte kupovinu prehrambenih artikala a i ako se odlučite za taj hrabri potez onda svakako proučite rokove trajnosti
- nemojte žaliti novac za nešto što bi u svom gradu platili 5 puta više a to slično ste kupili na Arizoni i ono se raspalo nakon nekoliko upotreba je staro pravilo je "kolko para tolko i muzike"
- ne pretjerujte u kupovini jer ipak vas na povratku čeka carina