Jedačke navike

ponedjeljak , 21.02.2005.

Što se tiče nekih američkih specifičnosti najviše su se mogle vidjeti u nekim jedačkim navikama. Svako jutro smo pod obavezno imali pržena jaja sa slaninom. To je bila ono što ja zovem "zicer klopa". Najviše mi se svidio način pripreme jaja kada naprave smjesu za kajganu i od te smjese naprave palačinku na plati koja je ujedno i prostor za pečenje, kao u njihovim onom lokalima gdje peku hamburgere. U tu palačinku onda možeš birati šta da ti ubaci. Meni je najbolja kombinacija bila sa sirom, šampinjonima i lukom. Tada se palačinka smota i malo zapeče tako da se sir unutra fino rastopi. Za doručak su u ponudi uvijek bili i nekakvi kolačići koje su oni preljevali sirupom po izboru. Dosta koriste te sirupe koji mi nisu nešto privlačni jer su nekako preslatki i imaju izgled kao one tekućine što izađu iz vanzemaljaca kada ih netko pogodi metkom. Dosta koriste i cornflakes ali imaj nekih milion okusa i oblika. Za salatu se dosta koristi slatki kukuruz i to mi se onako poprilično svidjelo. Na roštilju često imaju rebra koja prelijevaju kojekakvim umacima što u konačnici bude veoma ukusno. Poslije sam i sam nabavljao takve spešl roštilj umake koji su baš ono pikantni. Fora je što ameri mogu za jelo smješati sve, baš kao kad svinji daš onaj bućkuriš od svih ostataka. Jednom prilikom sam bio ponuđen sa sendvičom od kruha, žele namaza zelene boje i tanko nasječene banane. Ljubazno sam se zahvalio na ponudi. Imaju razne vrste čipsa. Zanimljiv je čisto kukuruzni koji umaču u svakojake umake. Od umaka mi se najviše svidio "cheese dip" iliti sir za umakanje po mom slobodnom prijevodu naročito ako je obogaćen "halupino" paprikom. Ta papričica je vulkan, ekvivalent našim feferonima ali feferoni su mala djeca naspram jednog halupinjo umaka koji sam probao do jednog vojnika mexičkog porijekla koji je umak dobio od kuće od svoje mame. Totalni urnebes, ždrijelo mi je izgorjelo u vatri. Mexikanac se ponosno nasmijao i rekao da njegova mama pravi i ljuće. No najbolja stvar je bila "beef jerky" sušeni goveđi jezik….mljac…stomak mi reagira samo kad se sjetim. Nije baš jeftina delicija ali definitivno vrijedi. Naročito one spajsi kombinacije. Probao sam žvakati i duhan. E to baš i nije nešto ali čisto da kažem da sam i to probao. Imaju dvije vrste. Jedna je krupna varijanta koja se baš žvače kao u kaubojskim filmovima a druga je "dip" koja izgleda da je sitno sjeckani duhan obogaćen sa raznim aromama. Stavlja se ispod donje usne i to jedan prstohvat. Poslije samo lagano pljuckaš sokove koji se kupe a usna ti izgleda kao u bantu crnkinja. Kada su u zatvorenom prostoru gdje nije red pljuckati onda nose boce (kao i one za pišanje) i pljuckaju u njih. Vjerujte da nije fino čak niti vidjeti kako izgleda sadržaj te boce. No sve u svemu može se dosta toga novoga vidjeti mada mislim da sam mogao vidjeti samo dio jer ipak nismo imali šoping centre poput Wall Marta koji sigurno imaju veći izbor na raspolaganju ali svakako intresting je probati nešto novo..pa makar i džabe bilo….