Misa

nedjelja , 20.02.2005.

Sljedećeg jutra sam imao jednu nesvakidašnju priliku prisustvovati njihovoj misi. U sklopu baze bio je poseban šator za održavanje nedjeljne mise. Misa kao misa rekli bi ali nije baš tako. Svećenik, crne boje kože je izašao na malo uzvišenje koje bi se mogle nazvati podijem. Tamo se nalazio sintizajzer i baš me čudilo šta će to tamo. Bilo je nekih 40 osoba u šatoru većinom afro-amerikanaca. Svećenik je baš bio zanimljiv lik. On crn a odora bijela….ko mančmelou. Tada je nešto progovorio, ali nisam ga baš razumio no nije niti bilo bitno, mašući rukama kao da će poletjeti. Svi su se ustali. Usto se i ja. On opali akord na sintisajzeru i pjesma započe. Gospel na kvadrat. Fenomenalno. Horsko pjevanje, hendkleping, zvuk hamond orgulja, zarazne melodije. Pa što više jedan blues gitarista može poželjeti u svom životu (dobro Tyra Benks nemoj se ljuti zbog ove izjave). Čisto osjetiš kako sve dlačice na tijelu (dobro ne baš sve) odoše gore. Kao neka poplava da te zapljusne i osjećaš se sretno.
Na takve mise bi uvijek išao a ne kada svećenik davi sa nekakvim spikama koje nemaju baš veze sa nekim mojim poimanjem vjere i religije. Pjesma ipak daje neki osjećaj i budi ga u tebi. Makneš bez-veze od sebe i doneseš sebe sebi….a zar nije to bit vjere…?