Povijesni basket

četvrtak , 17.02.2005.

Bila je nedjelja i kulirali smo se u bazi. Nas trojica smo odlučili da odemo malo igrati basket dok se oni Džordani i Šakili o Nili ne pojave na terenu jer im onda samo možemo dodavati lopte. Mahir, Jasmin (inače tip je trenirao košarku) i ja smo se dovukli do zabavne hale i uzeli Spalding loptu te malo počeli šutirati. Tamo su bili još 4 nekih vojnika u sportskoj opremi koji mi inače i nisu naš djelovali kao sportski tipovi mada su bili afro-amerikanci (jesam fin, ne kažem crnac da se ne uvrijede). Prepuni sebe kakvi jesu izazvali su nas na dvoboj u basketu i to do 21 poen. Ajd šta ćemo mi i prihvatimo. Ubrzo smo skapirali foru. Jasmin je bio visok jedno 202 a ovim amerima se pita mogla s glave jest. Naravno da su fizički bili bolje pripremljeni jer mi smo bili pripremljeni za ispijanje vinjaka na 100 metara s preponama. Čim bi dobili loptu Mahir i ja smo kružili oko linije za tri poena i čekali priliku da se Jasmin the Bandera postavi ispod koša. Tada bi mu dobacili loptu koju bi on sa lakoćom spremio u koš. I tako jedno 21 put. Čovječe, koji bijes kod amera zbog poraza. Pošizili su total. Odmah su tražili revanš i to po svaku cijenu no mi nismo htjeli niti čut (nek se malo peku hehehe). Toliko su bili uporni da je u međuvremenu jedan od njih otišao negdje i nakon 5 minuta u dvoranu su uletjeli Mobley the Zakucam kad oću, i još dvojica crnaca iz Sing Singa, privremeno u vojsci ali sa garant NBA ugovorima u punoj sportskoj Najk ER (AIR) opremi.
"Gdje su gdje su ?" povikaše kao da traže nekoga da linčuju. Još je jedno pola postrojbe WARDOGSA stiglo da vidi strašnu osvetu nad brezobraznim prevodiocima koji ukaljaše njihov međunarodni ugled. Mi smo lagano pokupili opremu i krenuli iz dvorane praćeni gomilom povika poput "Pič….ce, kukavice"
čak je i zapovjednik satnije intervenirao da se odigra revanš ali mi nismo htjeli kvariti prvu pobjedu BiH samozvane reprezentacije u košarci u povijesti nad nadmoćnijim okupatorima iz amerike. Ovo ni povjesničari vjerojatno neznaju….