Vježba sa hepi endom

četvrtak , 17.02.2005.

Nakon par dana odmaranja u Colt bazi dobili smo premještaj u mjesto koje se zove Odžak. Tamo je isto bila neka baza koja se nalazila u total raspičenoj tvornici koju bi ljudi iz Hirošime i Nagasakija proglasili tehnološkim čudom. Cilj je bio provjera borbene spremnosti WARDOGSA. Ono što nisam spomenuo o njima je da je ta ekipa bila u prvom iračkom sukobu i stvarno su bili u makljaži sa iračanima. Dobro, ameri vole da se hvale o svojoj superiornosti ali lako je biti superioran kada ti ispričaju kakva je bila bitka. Jedan izviđački helikopter sa radarom se privuče blizu iračkih položaja i locira iračke tenkove laserom. Tada 12 apača (helikoptera iliti vrtoleta) sa bliske udaljenosti od nekih 5-6 kilometara samo ispali navođene projektile i razbuca komplet iračku brigadu. Ovi pojma nemaju šta ih je snašlo. Kupole iračkih tenkova samo lete u zrak a oni uopće neznaju odakle smrt dolazi. WARDOGSI samo ulete i počiste ostalo. Baš superiorno. Mobly, crnac kojeg sam spominjao je izgleda jedan od par ljdi u US Army koji je morao uništiti američki tenk. Tenk je bio oštećen, vjerojatno.
No da se vratim na vojnu vježbu.
Blokirali smo cestu neke dužine 5 kilometara. Ja sam bio na jednom kraju blokade a drugi prevodilac, moj frend Mahir na skroz drugom kraju tj. na početnoj točci. Vježba se sastojala u tome da se tenk sjuri niz tu cestu u dužini od pet kilometara i laserom poentira mete u poljima sa obje strane ceste koji su predstavljali ciljeve. Sve se odvijalo bez prave pucnjave, samo fiktivno. Ja sam se izvalio u HUMMER-u (ono skupo auto što je Rojs vozio išarano američkom zastavom i koje košta cca 120.000 dolara) i slušao preko vojnog radija tijek vježbe jer smo svi bili uključeni. nakon par prolazaka tenkova čuli smo neku frku na radiju. Hitan poziv za prevodioce. Desila se nesreća. Automatiše smo zalaufali Hummera i krenuli prema mjestu događanja. Čuli smo preko veze da je udaren kombi pun djece. Prestravljeni smo se približavali mjestu udesa ne znajući što nas čeka. Stigao sam prije ostalih prevodilaca. Abrams je bio na lijevoj strani ceste a Wolksvagen kombi iz hipi vremena na desnoj strani. Pored kombija su stajala djeca i prestrašeno gledala. Njih desetak. Vozaču kombija se ukazivala prva pomoć. Odahnulo mi je kada sam vidio da nitko nije ozbiljno stradao naročito od djece. Jedino je šofer kombija zadobio lakše ozljede glave dok je iskako iz kombija jer je samo par trenutaka nakon toga abramsova topovska cijev udarila na mjesto gdje je sjedio. Šta se dogodilo? Šofer je zaobišao našu blokadu nekim sporednim putem i krenuo prema gradu. U međuvremenu je baš Mobleyev tenk naletio u punom jurišu. Kada su skapirali da nailazi kombi već je bilo kasno. kabina je ličila na uvertiru faširane šnicle. Mobley je stajao pored svog tenka prekriženih ruku. Neobično ga je bilo vidjeti ozbiljnog. U stvari tada sam ga prvi i jedini puta vidio ozbiljnog. Prišao sam mu da mu malo pokušam vratiti raspoloženje
"Gdje si djeco-ubojicu"
"Gdje si Guffy"
U međuvremenu jedno od djece se pojavljuje iza kombija. Na sebi ima majicu sa američkom zastavom
Mobley: "I guess that motherfucker will never wear that shirt again"
Mobley se vratio u život. Bilo je fora slušati poslije u zapovjedništvu snimak konverzacije iz tenka za vrijeme incidenta. Išlo je otprilike ovako:
Zapovjednik tenka: "Meta na 15 sati"
Vozač "Dodajem brzinu"
Mobley: "Nišanim….tatatatatatatatat(simulira zvuk pucnjave)"
Zapovjednik tenka: "Pješadija na 9 sati"
Mobley: "Imam ih…tatatatatatatata"
Zapovjednik tenka: "Vozilo vozilo na cesti!!!!!!!!!!!!!!Vraćaj cijev uspravno!!!"
Baaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaammmmmmmmmmmmmmmmm. Prasak. Tenk staje.
Mobley: "Ups"

Bogu hvala sve je dobro prošlo jer …..hepi end je najbolji end.