Tenkisti

srijeda , 16.02.2005.

Nakon 10 dana stigla je smjena. Pješadija sa Bredlijima je otišla a stigli su glavni asovi. Tenkisti. Čovječe. Bredly je moćan stroj ali Abrams tenk je monstrum. Scena odlaska 4 Bradlija sa kontrolne točke i dolaska 4 Abramsa se zauvijek urezala u moje sjećanje. Takva grmljavina se teško može doživjeti u nekim realnim uvjetima. Surovi miris kerozina puni nozdrve dok zemlja podrhtava. Zvuk turbina podsjeća na avionske motore. Iza Abramsa se širi takva jara da se ne smije stajati iza njih. Totalni adrenalin. Jedinica koja je stigla zvala se WARDOGS, točnije satnija se tako zvala a na Check point one je stigao jedan vod i to totalnih luđaka kakve možete vidjeti samo u filmovima. Iz jednog tenka je izašao jedan crnac visok cca 2 metra. Nije mi bilo jasno kako je uopće stao unutra. Negdje imam i slike tih događanja no trenutno ih ne mogu naći ali čim ih nađem skeniraću ih i postaviti na blog. Crnac se zvao Mobley. Zlatni zub pod obavezno. Sada kad se sjetim imao je sličan glas kao ona ženska u seriji Dadilja. Odmah su svi došli da se upoznaju sa mnom i da se pohvale sa svojim tenkovima. rekli su ako ih netko napadne da će mene zavezati za bunker i sa svoja 4 tenka pokoriti cijeli moj grad. Stvarno su se voljeli zejebavati. čak su i zapovjednici bili kul te nisu toliko rigorozno gledali na sve propise izdane od strane vojske. Upoznao sam ih sa postajom na čemu su mi bili zahvalni. Nakon prvog dana upoznavanja prešli smo na posao. Bližio se Uskrs i ljudi su u sve većem broju prolazili kroz naš ček point. Ljudi koji su prolazili su bili neopisivo sretni što vide mirotvorce i svi su nam nudili pivu koju su nosili sa sobom kućama. E kvaka je bila da pješadinci nisu baš mogli uživati u blagodatima darivanja jer su neki zapovjednici bili malo zajebati poput poručnika Coxa. Ovdje je situacija bila drugačija. kada su tenkisti skužili da se može doći do piva koje im je u tim momentima bilo zanimljivije od zlatnih poluga brzo smo našli zajednički jezik. Dogovor je bio da se ja ustanem oko 11 sati kada glavni zapovjednik ode na spavanje i da tada pokupimo pivo koje nam daju prolaznici. Radili smo kao manufaktura. Brzim kursom sam ih naučio kako da kažu Dobar dan i Dobro veče tako da to kažu dok ih putnici zapanjeno gledaju. Sljedeće je bilo "Imaš pivo" pitanje. Fora je uvijek palila. Pivo smo trpali u vreće koje su služile za punjenje pijeska. Na kraju jedne smjene smo znali nakupiti i nekoliko punih vreća sa nekih 100-tinjak piva različitih vrsta. Kada dođe druga smjena njima damo njihov dio harača, mi pocugamo svoje i onda na mirano, opuštajuće spavanje. Eh..al se nekad dobro pilo baš…..