Frka na Check point one

utorak , 15.02.2005.

Jedne večeri je pao obilan snijeg. Prizor je bio fenomenalan. Reflektori pokretani dizelskim gorivo ritmično su brektali dok su obasjavali cijeli kamp. Nigdje žive duše. Vojnici u bunkerima na smjeni a mi ostali u šatorima. Lagano sam se izležavao na krevetu ali nikako nisam mogao da zaspim. Bilo je nekih 11 sati navečer. Izašao sam iz šatora i otišao do centralnog bunkera jer je tamo bila dežurna smjena. Skupili smo se oko grijalice ko penzioneri oko banke pred mirovinu i lagano čavrljali. Naišla je jedna kolona automobila jer su sada imali taktiku da čekaju na ulazu u ček point dok ih se neskupi više pa da zajedno prođu krizni dio gdje su ćapali aute, pa smo izašli da ga prekontroliramo čisto da protegnemo noge. Kada je kolona prošla još uvijek smo stajali vani diveći se snijegu koji je tromo padao. Odjednom se začu šištanje i iza porušenih kuća sa druge strane ceste izlezi signalna raketa i odleti visoko u zrak. Oko cijelog kampa su bile razapete "trip flyer" signalne rakete kao oiguranje ako netko proba neovlašteno da uđe u bazu. Čovječe koja frka nastade. Totalni film, M-16 se repetiraju i odmah trk prema mjestu odakle je raketa aktivirana. Baš je bilo moćno…ko u Spašavanje vojnika Rajana…..na plaži Omaha…..jedan odmah ulijeće naprijed, druga dvojica pokrivaju bokove…..sve se odvija munjevitom brzinom…a kud svi turci tu i mali Mujo…trčim i ja sa njima mada nemam pojma zašto. Dvojica osigurača staju zauzimaju pozicije a onaj prvi nestaje u mraku u svrhu opkoljavanja. Dolazi i pojačanje. Kupole sa topovima na Bradlijima se okreću u našem pravcu. Tita ti nećel valjda greškom oplest po nama. Napeto iščekivanje. Očekujem da će 64 terorista sa mačetama izletiti i da će nastati total fajt. Opet tišina. Ni traga ni glasa od prethodnika. Čujemo korake. Puške se dižu na gotovs u pravcu odakle dolaze koraci. Čekam kada će da rokne.
"Dont šut its mi" viknu onaj što je otišo u izvidnicu. Jebo ti ja m… mislim. Oš da mi srce otpali u cvjetu mladosti. Sreća pa se javi jer bi ga ova dvojica izbušili ko goblen. Na kraju se ispostavilo da se žica aktivirala od težine snijega. Osjetljiva neka žica…..ko i moje srce…..