Tuzla

ponedjeljak , 14.02.2005.

Sutradan su nas odveli u Tuzlu. Tamo smo imali neko tupavo testiranje gdje su nam postavljali pitanja:
Šta bi ste uradili da vidite teroristu?
Imate li u obitelji nekoga ko je terorista?
Šta bi uradili da vidite nekoga da krade imovinu US army?
i slična tupava pitanja. Tamo su nas lijepo opremili sa svime i svačime.
Dobili smo uniforme, šljemove, vreće, pancirke i svašta nešto. tamo smo proveli dva dana nakon čega su nas vratili u Camp Colt.
Tamo su nas čekali novi šatori u mnogo finijem rasporedu.
Već je ličilo na nekakav gradić. Dobili smo poseban šator za prevodioce.
Bio je kvalitetnije uređen nego onaj prvi mješoviti.
U njemu je bilo novih prevodilaca koje nismo poznavali.
Odmah smo bacili jedno upoznavanje. Prvi tip mi nešto reče a ja to protumačih kao Kako si? reko Dobro, kako si ti? Ma ne viče on. Zovem se Unkas a ne pitam te kako si ti. Ok, sorry Vinetu inspajerd nejm. Ekipa je bila ludnica. Par njih iz Tuzle su cijelo vrijeme pravili šou tako da nikada nije bilo dosadno a i meni se nije bilo teško uklopiti sa njima. Ujutro su nas rasporedili na nove lokacije. Ja sam bio raspoređen na Check point 1. najzanimljivije mjesto u cijeloj zoni…..