Prikaze i Onkl Sem

petak , 11.02.2005.

Ako ste slušali pjesmu Prikaze Ede Matere mogli ste čuti kako
spominje američku bazu.
U toj bazi sam spavo jedan dan.
Druge dane sam spavo u drugim američkim bazama.
U određenom perijodu svog lajfa.
Došli amerikanci nakon rata u Bosnu i tražili prevodioce pa se i ja prijavio.
Prime oni mene i počnem ja raditi za njih. Lova ko iz snova.
Sat vremena 8 maraka.
Radiš snjima nop stop ali ti upišu u neku listu 15 sati i to ti plate.
Naravno da se nije radilo 24 sata ali ipak se pisalo 15.
Računica je jednostavna. No to je trajalo dok nisu skapirali da će bosanci
radit za puno manje para nego u ovoj varijanti kada smo bili vezani preko
neke firme iz Hrvatske. Al je barem prvi mjesec bio "mastan", 3600 maraka.
Ah ta divna vremena. U školi sam uvijek imo pet iz engleskog
ali tek kada sam počeo radit za njih skonto sam koliko neznam.
No poslije je škola ipak dobro došla.
Bio sam tri dana u nekakvom pomoćnom uredu
gdje je bilo samo njih par koji su omogućavali podršku ostatku trupa
pa su me onda prebacili u nekakvu pješačku postrojbu.
Vani zima slična trenutnoj a ja ko pao smarsa.
Nova lokacija je bila u jednoj poludevastiranoj trvornici traktorskih kabina.
Šatori, vozila, blato, snijeg, tenkovi, bodljikava žica, crnci, portorikanci.
Super. Tamo me sačekao moj prvi zapovjednik satnik Boccardi,
zanimljivo, dobio sam zapovjednika koji dobro ide sa koka kolom.
Bio je onako mlađi tip i činio se ful okej. Odveo me do dvorane
gdje sam se trebao upoznati sa postrojbom. Blago šokisan sam ušao u dvoranu
gdje su bili smješteni vojnici sa kojima sam trebao provoditi buduće dane…..