Carstvo pune zrelosti...
Pokret nastaje u glavi, a ne u mišićima pa šireći se tijelom stvara prostor našeg djelovanja. On je u isto vrijeme i jedan od oblika našeg emocionalnog izražavanja, pokazatelj onog najintimnijeg u nama, naše osjećajnosti.
Misli o pokretu su se godinama, u mojoj glavi, pretvarale u misaone slike o njegovom umjeću. Pokret je nastajao u mojoj glavi, širio se mojim tijelom prelazio u slike vala, spirale, vjetra, kiše, nekad je bio sniježna oluja ili tek pahuljica snijega. Umjesto da ga crtam ja sam pisala o njemu. Misli o umijeću pokreta nemaju kraja, one su izvor iz kojeg uvijek iznova nastaje nova pokretna slika. Napisani tekstovi su se gomilali, svaka nova misaona slika je uzburkavala u meni bujicu novih misli o njoj. Pretvarala sam pokret u poeziju, u ono snažno i lijepo što djeluje na osjećaje, što budi maštu, oblikuje snove koje sam počela budna sanjati. San o umijeću svakodnevnog pokreta je postajao poezija mojih misli.
Taj san želim podijeliti s čitaocem.
Pokušat ću opisati, svjesni proces nastajanja pokreta, naglasiti važnost svjesne spoznaje njegovog početka, tijeka, trajanja i njegovog kraja, jer jedino tako spoznat i izveden pokret postaje umijeće, a radnja koju pri tome izvodimo njegov rezultat. Ako ste arhitekt, graditelj mostova, ekonomist ili pravnik, ako je vama neko drugo područje bliže od poezije, onda pokušajte moje misli prevesti na vaš emocionalni jezik.
Danas, u carstvu pune zrelosti, dočitavam davno napisanu knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta"... Prisjećam se djetinjstva, zamišljam ušla sam u Alicin svijet iza zrcala svijesti. Misao je materijalizirani osjećaj, njome osviješćujem svijet čujnosti i ćulnosti. Vidim misao na izvoru sna. Misaona slika sviće jutrom i buja snagom preobražavanja trenutka u vječnost. Tu u svijetu zrcala otkrivam prostranstva istinskog postojanja, prepoznajem ono, do sad, neviđeno. Iza spuštenih trepavica vidim, po prvi put i svoje oči kojima, do ovog trenutka, vidjeh sve osim njih samih. Moj utjelovljeni um, satkan od sitnih struna, treperi na tragu nutarnjeg svjetla.
Prepoznajem tugu, strah i bol u jednom zatamnjenom, zrcalu. Iz drugog mi se smješi sreća. U svjetlucavom prahu se kovitla bujica misli. Misaona prašina se širi prostranstvima uma i sve u meni mi postaje blisko i istinski moje. Vidim krater iz kojeg, kao lava, sukljala životna energija, ostavlja za sobom blještavi trag prošlosti, prelazi u različite geometrijske oblike. U vrtloženju kristalnog ikosaedera naslućujem sjene zaboravljenih strahova, neisplakanih tuga i neproživljenih sreća.
Kao da sam otvorila Pandorinu kutiju kroz labirint zrcala poletješe svi moji davno zatomljeni osjećaji i isprepletoše se sa strunama uma. Izrazi njegovih lica se mjenjaju. Vidjeh suze, grčevito stiskanje usnica, treperenje očiju, boranje čela i onda odjednom osmjeh na jednom jedinom preostalom licu, u kojem prepoznah sebe.
U tom trenu osjetih stvarno postojanje u toj vječno nastajućoj materiji koju nazivam tijelo. Osjetivši da tijelo postoji u mojoj svijesti stvorih si misaonu sliku utjelovljenog uma.
Svijest je pučina oceana, izvor samosvijesti se krije u njegovim dubinama, često zatomljen u podsvjesti. Tragala sam za vrelom svjesne spoznaje. Tražila ga među „bisernicama“ koje su se slagale u utjelovljenom umu. Jedna sedefna školjka, još uvijek neotvorena, je čekala na moju misao, kao na ronioca perli koji će otkriti ljepotu njenog skrivenog blaga.
Zaronih u more "onog" podsvjesnog u sebi. Misao dotaknu sedef i u unutrašnjosti, tajnom obavijenog zaborava, zasja biser bitka, zatomljeni izvor ljubavi. To je jedan od puteva ka oslobođenju iz krletke osobnih strahova u kojoj ponekad vjekujemo kao ptica slomljenih krila. To je trenutak sličan izlijetanju leptirice iz kukuljice nepostojanja i uranjanja u dimenziju prostor- vrijeme, u svijet neogranićenih mogućnosti.
Spoznavši izvorište ljubavi u sebi trgamo okove samosažaljenja i ulazimo u carstvo pune zrelosti, živimo puni život, živimo jednostavno ljubav.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
Oznake: umijeće svakodnevnog pokreta, poezija misli
|
