Čudo ljubavi...
Uz Boga i Duha Svetoga, kojega u kršćanskoj ikonografiji simbolizira upravo golub, čovjek je ključna riječ ne samo Golubove autobiografije Običan čovjek nego i njegova života: kako u teologiji i poeziji, nadahnuto spojenim u poetsku teologiju, tako u njegovu marljivom i plodnom znanstveničkom djelovanju.
Branimir Pofuk, novinar
Prolutala sam arhivom. 26. 09. 2013 objavih ovaj tekst.
Sinoć smo u VBZ knjižari slušali inervju Branimira Profuka s gospodinom Ivanom Golubom… sudjelovali smo obznani početka vremena izronjenog iz gnijezda kao bijela ptica… kao golub… kao znak duha svetoga… kao ljubav... opijajuća snaga kojom je znanstvenik, teolog, profesor Golub tumačio značenje svog prezimena.
"Golub" na svom životnom putu bruji nutrinom…
Postoji vrijeme za sve… tiho i samozatajno je Ivan Golub izgovorio biblijsku rečenicu. Izgovorena glasom tog čovjeka je u meni stvorila novu dimenziju prostora… zaoblila vrijeme u novo, snažnije osjećanje ljubavi…
Postoji vječnost i mi u njoj… kristalna kugla ljubavi... postoji trenutak u kojem smo djelić djelića bezgraničja slobode koja nas na strunama vremena njiše u bezvremenu… postoji vrijeme za sve... jer mi smo sve... u nama se zrcali cijeli svijet...... nada i vjerovanje u ljubav...
Na dlanu vremena se ogledaju staze na kojima bijasmo stradalnici, gubitnici i pobjednici… putevi kojima dolutasmo pod stupove hrama sreće… nad hramom lebdi bijeli golub sa znakom mira u kljunu...
Postoji li vrijeme za sreću?... je li nam darovano vrijeme postojanja u njoj?... upitah te dok smo, vraćajući se u stvarnost, koračali trgom cvijeća…
Oćuti miris jeseni.
Pogledaj Mjesec… smiješi nam se snagom vremena za sve… šapnuo si…
Postoji samo jedno čudo. Samo jedno koje može preobraziti ljudsko biće. Sve odnose. Sav svijet. Samo jedno čudo koje iz praha umije izviti dah. Rukom stradalnika, blagoslovom njegovim, izbaviti silnika od njegove okrutnosti. Samo jedno čudo: ljubav... izgovorih misao Stjepana Lice
Odlutali smo u beskrajne pejsaže vjerovanja u ljubav… u tvojim očima je titrala ljepota zvijezdanog neba… i osmijeh na mojim usnama… to je naše vrijeme… vrijeme vjerovanja, nadanja, čuđenja, znatiželje, čežnje i sreće…
Biblijska rečenica se obznanila zahvalom izgovorenom na obzoru svijesti… čudom koje se dagađa u nama... čudom ljubavi u našem vremenu...
Dijana Jelčić
Oznake: Ivan Golub, običaji, postoji vrijeme za sve, čudo ljubavi
|