U režnju pamćenja kovitlac neurona,
ples slika, moć i nemoć građanina Kane.
Otuđenost od izvora, izgubljenost u zbilji,
u zadnjem izdisaju riječ pupoljak,
nerazriješena tajna ili bolna istina,
jednostavno majčina ljubav
oduzeta na početku puta.
Opirem se osjećanju
želje i neželje,
u krvi drhti
struna iskona,
ćutim
ples u žilju,
sjaj privida,
u zrnu srca
ljubav i
točka mira.
Želim uroniti
u ukupnost
iza zrcala
zbilje.
Odbijam stalnost,
živim dinamiku,
sumu prošlog
i budućeg.
Bez uspona
i pada,
na vrhu svijeta
svanuće
srcolike zore
u ruci ružin pupljak.
i sjećanje na film koji još uvijek zrcali majčinu ljubav...
sretna sam... ne poznam otuđenost ... tu je... usrećuje...
kao pupoljak zimske ruže...
manu propria kineziterapija je koncept izrastao iz moje misaone slike o univerzum misaono-osjetilno- osjećajnog u meni i postao moja misaona slika o "savršenoj" kineziterapiji. U mojoj ideokinetčkoj slici kineziterapeut služeći se svojim teoretskim znanjem i svojim radnim iskustvom svojeručno pronalazi, dijagnosticira i obrađuje funkcionalne promjene pacijentovog sustava za pokretanje, učeći ga četverodimenzionalnom samopoimanju, četverodimenzionalnoj samostabilizaciji da bi ga kasnije usmjerio u četverodimenzionalu samomobilizaciju.
Veselim se vašem posjetu
Linkovi su na blogspot. com
komentare mi možete slati
na adresu ovoga bloga!
svaka dobronamjerna kritika
je kod mene dobrodošla