|
Udajom se život djevojke koja postaje žena bitno mijenja. U mom je slučaju udaja sa sobom nosila preseljenje podalje od roditeljskog doma. Rečeno uključuje stjecanje nove rodbine, susjeda, znanaca. Drugačiji je put do posla. U prvim sam danima zaključila kako na autobusnoj stanici možete raspoznati udane od neudanih žena - udane tegle daleko više vrećica. Za vođenje kućanstva treba nabaviti puno stvari, od hrane i potrepština do, ako krećete od nule kao što jesmo Muž i ja, suđa, posteljine, sitnica. A sve se pomalo stječe. Nema se auto pa sve prenose ruke. Ali, mladost sve može.
No, nakon godinu dana nabavili smo auto. Nešto smo uštedjeli, Muž je iskoristio povlaštenu kupnju branitelja, nešto smo novca posudili od mojih. I postalo je sve lakše. No dobro, nakon početne treme dvaju vozača početnika.
Ispalo je da je meni zbog radnog vremena zgodnije odvoziti auto na servise. Srećom, one redovne (novi su auti "dosadni" kako reče jedan naš susjed, frajer, samo točiš gorivo i voziš. Kako god, ne težim na tom polju zanimljivosti!). Majstor u servisu stariji je čovjek, pedantan, radionica mu kao apoteka, sve složeno po mjeri i namjeni, čovjek po mom ukusu. Uz to temeljit, neki bi rekli spor. Pa još voli pričati. Uglavnom, servisi izgledaju ovako: dogovorimo se, dođem, budem uz majstora cijelo vrijeme dok radi, pričamo, učim. Da, da, učim. Ne čudi se majstor kad (žensko) navirujem pod haubu, zapitkujem. Nije sebičan, dijeli znanje. Tako sam naučila i sama mijenjam pregorjele žarulje (one koje mogu, jedna je teško dostupna i za nju treba posebni alat). Znam kako izgleda unutrašnjost sustava za kočenje, ručne kočnice, gdje je filter zraka, dijelove sustava za ispuh, smještaj pojedinih ulja i tekućina, elektronike (ne diraj!). Ali, isto tako znam i kako je život nekada bio težak, kako se majstor školovao uz rad, kakve su novosti s njegovim vinogradom, što voli njegova unuka...
I tako, meni je, zasad, servis auta ... ugodna djelatnost.
|