|
Ustadoh rano jutros, u doba kad je pjev ptica zaglušan. Morah zalijati tek posađene sadnice zelja, crvenog, njega jako volimo. Nisam sinoć gledala utakmicu. Mišljah kako ću jutros po stanju prirode nekako naslutiti kako je protekao taj sudbonosni tren. Kad ono - ništa. Jutro nešto toplije, po ostalom sasvim slično jučerašnjem. Ne tiču se svijeta naše senzacije.
Tek na putu na posao isčitah iz lica ljudi blagu potištenost.
Naši izgubili?
Nisu bili loši, saznajem.
|