|
Nisam uopće umješna u postavljanju neizravnih pitanja. Želim li nešto znati, pitam direktno, bez uvijanja, okolišanja ili umatanja u celofan. Nimalo diplomatski, znam. Štoviše, nisam vična niti prepoznavanju neizravnog pitanja meni postavljenog.
Tako mi je nedavno blokirao mobitel zbog tri puta unešenog pogrešnog PIN-a. Ne mojom rukom. Pa traže PUK broj. Ah-uh, pretražismo kuću u potrazi za karticom gdje je zapisan: kućnu knjižnicu, dokumente, spremljene račune s garancijama, kuhinjske elemente (ova gazdarica svašta tamo sprema!). Kartici ni traga. Saznajemo da možemo nazvati službu za korisnike. Tako lako? Kakva je to zaštita ako svakome daju broj? Zbilja, djelatnica službe za korisnike potvrđuje, treba joj samo broj mobitela. Dajem. Pa čavrljamo, valjda dok traži: "Koliko imate novaca na računu? Kad ste ga zadnji put nadoplatili? Uglavnom telefonirate ili šaljete SMS poruke?" Moji odgovori, s iznimkom zadnjeg neodređeni. I dobijem PUK broj. "Hvala."
Tek mi poslije sine! Pitanja su bila provjera je li mobitel moj!
|