Um

Čujem na radiju: "Napunite ormare, sniženja do x%". Zanimljiva formulacija do. Svašta dopušta. Na jedno zanimljivo sniženje naišla sam kao student. Svakodnevo sam prolazila pored jednog dućana i gledala izlog. Svidjela mi se neka majica, ali kako nisam od onih koji moraju imati sve što požele, pogotovo ako to plaćaju roditelji, sve ostaje na gledanju. I došlo vrijeme sniženja. Kakvo sniženje?! Iznad dobro mi znane cijene napisali novu, višu pa je i prekrižili. Eto, sniženo. Pitanje je koliko su takva (ne toliko očita) i ova današnja. Svak' bi s imalo poslovnog duha htio zaraditi. Ne bi li onda na nabavnu cijenu dodao iznos takav da prosjek zarade prije sniženja i one nakon (jah, kad se cijena već mora smanjiti) opet njemu donese dobit?

Osvrt i na "napunite ormare". Tako godi uhu. Ja naprotiv volim kad su ormari prazni, točnije kad je u njima ono što mi stvarno treba. Minimum. Znam, imaju neki odjevni predmeti sentimentalnu vrijednost, neki se čuvaju jer ćemo se možda udebljati, smršaviti, jer će nam možda zatrebati. Teško je, ali i toga se učim rješavati. Ima potrebnijih, onih kod kojih odjeća neće biti dio stalnog, nepokretnog inventara. Ispraznite ormare!