Um

"Nekad davno" - započinje ponekad tako priču o svojim iskustvima moje srednje dijete koje ima 3 godine! Mogu onda i ja tako. Nekad davno, zapravo jedne sunčane subote u rujnu primila sam se posla. Kakvog? U dječjoj sobi na stropu u sjevernom kutu pojavila se mrlja od plijesni. Unatoč tome što je lani krečeno. Ali, vidjeli mi što je majstor Mirko (pravo ime majstora) radio u takvom slučaju; premazao zidove razrjeđenom "Varikinom" (nadalje V). Dezinficijens, ubije gljivice, ostavlja bjelinu ako je zid bijeli ili ublaži nijansu boje (oprez, može ispasti nejednoliko). Dakle, ovdje je zid bijeli, nema opasnosti, izvest ću to sama. Hm, u kom omjeru razrijediti? Stavila sam 1:5, dio V, 5 dijelova vode. Donijela ja ljestve, pod zaštitila novinama (jer još pamtim kakve su mi poslije jednog čišćenja lamperije s V bile hlače). Imamo doma i valjak. Plavi! Umočim ga u otopinu, ocijedim, povučem po zidu. Još s njega teče, ali da stvar bude gora, plava voda. Dakle, neupotrebljiv je valjak. Brzo uzimam krpu (dakako bijelu), srećom zid još nije upio ništa, nezgoda je spašena. Promijenim otopinu. Premazat ću cijelu površinu zida, neka posao bude obavljen temeljito. Dakle, da skratim, konačan je rezultat bio dobar. Zidovi sobe bijeli k'o snijeg. Međutim, kad uzmem u obzir da sam
- radila od 9 do 12 (3 h rada po mojoj cijeni sata)
- ukočila vrat i pošteno istegnula ruke
- strahovala kako ću pasti s ljestvi, a jednom umalo i jesam
- ipak pokapala, srećom samo plahtu na krevetu pa je sad unikatna
zaključite sami hoću li se drugi put upuštati u slične avanture. Isto preporučam svima.