|
Pala mi je napamet priča što sam je nekad pročitala u nekim Tibetanskim legendama, ako dobro pamtim.
Dakle, u kotlini okruženoj planinama smjestilo se selo. Ponad njega pećina, u pećini zmaj, strašan, velik. Čuva blago. U selu kip. Čovjeka koji se ima roditi, a svladat će tog zmaja. Drugi i ne pokušavaju. I naraste taj čovjek do muževne dobi. Pošalju ga do pećine. On se može domoći blaga. On, pak, vidjevši strahotnog zmaja, uplaši se i vrati. "Nisam taj, samo njemu sličan, ne mogu ja to". Pustiše ga. Čovjek nastavi živjeti mirno, oženi se, podiže djecu, obrađuje zemlju. Zmaja gotovo i zaboravi. Pred starost sjeti ga se. Ode do pećine. Uđe. A tamo, zmaj se smanjio, smežurao, nije više opasnost. I domogne se čovjek blaga. Kojeg?
Što smatramo blagom?
|