|
Ne, nisam nepristojna. Znam da se pri spominjanju drugih i sebe upravo ovako postupi, prvo drugi, onda ja. O nečem drugom želim pisati, o svojim ograničenjima(?).
Od kad znam da se druge, starije i nepoznate, u struci mi i mlađe od sebe oslovljava s "Vi", gotovo ne mogu s novo upoznatim ljudima prijeći na "ti". Bilo mi je čudno to ovdje na blogu gdje je vidim običaj oslavljati ljude s "ti". (Zapravo je to i gramatički točno, da se u indirektnom obraćanju nepoznatoj osobi ne koristi "Vi", ne?). Primjetite da se u komentarima sustežem od direktnog obraćanja!( Ali, učim polako, na blogu mi prisnost godi.) Na bivšem sam poslu kolegicu stariju 5 godina od mene gotovo tri godine "persirala"; prestala sam kad mi je zaprijetila da ću svaku daljnju grešku "platiti" gutljajem nečeg žestokog!
Dalje, kad već spominjem ograničenja, imam fizičku odbojnost prema psovkama. Naježim se. Pročitam li ih, bodu mi oči. Znam da ih ljudi koriste u svrhu pojačavanja dojma (!), opet niti "najnevinije" ne mogu podnijeti. U mojim je očima totalno ocrnjena tvrtka koja je na jumbo plakat stavila "Fucking good" (na engleskom može) u hrvatskom prijevodu. Okretala sam glavu od toga mjesta kao da znam da je na njemu kakav egzibicionist na djelu. Brrrr.....
Molim, budimo pristojni
|