četvrtak, 20.10.2005.

Čuđenja

Što sam starija, primjećujem, sve se manje čudim stvarima oko sebe. Jer sve "znam". Za sve imam gotove kategorije, pretince u koje mogu spremati događaje, pojave, pojmove. Ne smatram to napretkom. Štoviše, ne volim što je tako. Malo me stvari iznenadi i začudi.

"Mama, zašto je sad noć?"
"Sunce je otišlo na spavanje."
"Zašto je sunce otišlo na spavanje?"
"Umorilo se, da se odmori."
"Zašto se umorilo?"
"Cijeli dan je sjalo."
"Zašto je cijeli dan sjalo?"
"Da imamo svjetlost i da nam bude toplo."
"Zašto ...

Znaju roditelji za takva zapitkivanja! Nikad gotovo odgovaranje. U kom trenu odrastanja se to izgubi?
| 13:01 | Komentari (4) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>