„Mislila sam da će biti niža.“
„Joj daj šuti, Jess! Tvoj problem je što se nikako ne možeš pomiriti s tim da si najniža.“
„E baš nisam! Ferg je niži od mene.“
„Ferg se ne računa.“
„Zašto ne?“
„Daj šutite vas dvoje, probudit ćete novakinju!“
„Njeno ime je Alice.“
„Znam, ali je ipak novakinja.“
„Sjećam se dana kad ste mene tako zvali. Nije to bilo tako davno, je li?“
Alice je bila u polusnu i čula je četiri različita glasa kako razgovaraju negdje izvan njezine svijesti. Nije mogla otvoriti oči jer su joj kapci i dalje bili preteški, no nije se ni previše trudila. Konačno je spavala nakon jako dugo vremena i nije željela promišljati o tome jesu li glasovi san ili java. Glava joj je klonula još dublje u jastuk, a glasovi su utihnuli. Ponovno je zaspala.
Ni sama nije bila svijesna koliko je prošlo kad je napokon otvorila oči i prvi puta u svom kratkom životu primjetila da je svijet okrugao. Tek kad je zatreptala, a vid joj se prestao mutiti, shvatila je da zuri u dva velika plava oka. Stvor koji je sjedio na njoj bio je izuzetno malen i proučavao je njezine nosnice.
Alice je panično vrisnula i stvor je uplašeno skočio s nje. Iskoprcala se iz kreveta, primjetivši da nije u svojoj sobi, pa čak ni u svom stanu. Na sebi je imala jučerašnju odjeću, a njezine starke uredno su se nalazile u podnožju kreveta.
Alice prouči malog stvora koji je do malo prije sjedio na njoj. Shvatila je da se radi o malom dječaku kojem nije mogla odrediti godine jer je bio izuzetno nizak, ali je djelovao bistro, pa je posumnjala da je stariji no što izgleda.
Vrata sobe su se otvorila i unutra je ušla niska žena patuljastog rasta, noseći pladanj natrpan hranom u rukama. Kosa joj je bila boje kuhanog vina i žena je svako malo zatresla glavom, pušajući je da joj pada preko ramena. Imala je madež iznad desnog kuta usana, a svojim razdraganim smiješkom je otkrivala bijele zubiće. Uz to, Alice je shvatila da je ona ujedno i majka ovog malog dječačića. Lice im je bilo toliko identično, kad da je preslikano s nje na njega.
„Oh, dobro jutro Alice!“ nježnog glasića ju je pozdravila. „Čula sam vrisak, pa sam pretpostavila da si budna. Nadam se da te Cathal nije preplašio. Rekla sam mu da ne ulazi k tebi, ali on ponekad jednostavno ne želi slušati.“
Uputila je prijekoran pogled sinu i on je pokorno spustio pogled. Žena se milo okrenula prema Alice i pokazala joj rukom na pladanj s hranom koji je stavila pred nju na krevet.
„Nisam znala što voliš, pa sam se trudila složiti pomalo od svega.“
„Oprostite, ali tko ste vi?“ nervozno je upitala Alice i polako se osvrnula oko sebe. „I gdje sam ja to?“
„Baš sam nepristojna, je li?“ žena dlanom prekrije usta. „Ispričavam se. Pravila lijepog ponašanja nalažu da se najprije predstavim. Bree Gallagher, na usluzi.“
„Alice Murray“, reče ona, iako je primjetila da žena već zna njezino ime. Rukovale su se. „Možete li mi reći gdje se nalazim?“
„Gallagher's pub“, Bree reče nasmiješeno, pruživši Alice šalicu čaja. Ona ne prihvati.
„Hmm, da“, Alice promrmlja, ugrizavši se za usnicu. „Gdje je to uopće i kako sam ovdje dospjela?“
„Moj muž i nekoliko drugih su te doveli“, odgovori Bree zbunjeno, ne shvaćajući poantu Aliceinih pitanja. „Pa zar ti nisu jučer sve objasnili?“
„Objasnili što?“ Alice sumnjičavo podigne obrvu, polako počevši paničariti.
Bree ljutito uzdahne. „FERGUSE!“, glasno se zaderala.
Čuo se mali topot nogu i vrata sobe su se opet otvorila. Izvana je dopro žamor raznih glasova, ali ih je muškarac zvan Fergus prigušio, zatvarajući vrata za sobom. Fergus je također bio patuljastog rasta i Alice je odmah povezala činjenice. On bijaše Breein muž i Cathalov otac. Bio je proćelav, a lice mu je bilo sakriveno dugom i neurednom riđom bradom. Alice je ironično pomislila kako izgleda kao Gimli iz Gospodara prestenova.
„Bree, draga“, umiljato je rekao svojoj ženi, ljubeći je u dlanove. „Zašto me nisi pozvala kad se novakinja probudila?“
Bree skoči s kreveta i ljutito, mašući desnim kažiprstom, krene prema njemu. Fergus ustukne. „Doista Ferguse, nisam mislila da si sposoban za nešto ovakvo. Najprije izvedeš onu glupost s rođakom Dwyreom u Tower Hillu, a sada otmeš ovu djevojku?!“
„Mila, dopusti da ti objasnim“, molećivo izusti Fergus, no strah se nazirao u njegovu glasu.
„Objasniš što?!“ Bree je srdito uzviknula. „Meni ne moraš ništa objašnjavati. Meni je sve jasno, ali zato mislim da duguješ objašnjenje ovoj mladoj dami!“
„Doista draga, u pravu si kao i uvijek“, Fergus je nervozno promrmljao. „Baš sam to i krenuo kad si me pozvala...“
Bree ga je prekinula. „Dobio si naredbe da je dovedeš ovdje, a ne otmeš, Ferguse Gallagher!“
„Situacija je vrlo složena i ako mi daš sekundu da ti objasnim...“ Fergus se usiljeno smješkao, nervozno cupkajući s noge na nogu.
„Objasni njoj, a ne meni!“ naredila mu je Bree. „Kladim se da je djevojka vrlo zbunjena u ovom trenutku, Ferguse. Nalazi se u pubu prepunom neznanaca samo zato što ti nisi znao slijediti upute!“ Bree ga ošine pogledom i nastavi. „Sve mi se čini da je moja majka bila u pravu kad mi je govorila da će brak s tobom biti kao život s crvotočinom. Pazi da ispraviš stvari, Ferguse, jer ćeš inače večeras spavati na kauču!“
„U redu, draga“, Fergus se pokorno naklonio.
„Dođi, Cathale!“ Bree je zazvala sinčića i on je poslušno dohopsao do nje. Majka ga je uhvatila za ruku i povela iz sobe. Na izlasku se još jednom okrenula prema Alice i osmjehnula. „Dobar tek, dušo. Ako bilo što joj želiš, samo me pozovi.“
Zatvorila je vrata za sobom i ona su pritom zaškripala. U sobi su ostali samo patuljak Fergus i izuzetno zbunjena Alice.
Fergus odahne s olakšanjem. „Ovo je bilo za dlaku.“
„Gledajte gospodine...“ počne Alice, ali je Fergus prekine.
„Fergus, molim te“, reče on nasmiješeno. „Osjećam se starim kad su ljudi tako službeni sa mnom.“
„U redu. Ferguse“, Alice kimne glavom i osvrne se oko sebe. „Jedini razlog zašto sad manijakalno ne histeriziram jest taj što imam osjećaj da sam omamljena. Tako da vam toplo preporučam da počnete pričati prije nego sedativi popuste i ja opet postanem paranoična.“
„E pa Alice, radi se o ovome“, Fergus pljesne dlanovima i protrlja ih. „Mi smo te oteli. Blago rečeno. To je zapravo hiperbola, ali u redu.“
„Kad kažete mi, mislite na koga?“ Alice upita umorno, opet osjećajući kako je kapci iznevjeruju.
Fergus uzdahne. „Kako bi bilo da ja počnem od početka?“
„Savršeno“, Alice se osmijehne i nakloni glavu, stavivši pramen kose iza uha.
Fergus uzdahne. „Poznavao sam tvog oca.“
„Čudno. Upravo to mi je i Fiona rekla“, zamišljeno spomene Alice. „Usput, što je s njom?“
Fergus odmahne rukom kao da tjera dosadnu muhu. „Dobro joj je. Gnjidama poput nje nikad nije ništa.“
„Dakle, govorili ste?“ Alice ga potakne da nastavi pričati.
„Ah da!“ Fergus se udari dlanom po čelu. „Uglavnom, upoznao sam Artemisa Murrayja na Oxfordu. Studirao je fiziku. Bistar momak, nema šta. Profesori su ga obožavali, ali to je izazivalo zavist kod drugih učenika. Znaš i sama kakvi su ljudi.“
Fergus nakratko zastane sa svojom pripovijesti i obriše znoj sa čela. „Ja sam u to vrijeme radio kao domar i upoznao sam Artemisa sasvim slučajno i to jedne noći kad je dokasna radio na nekom eseju. Još uvijek se sjećam kako mu je pogled bio umoran, a stakla na naočalama zamagljena jer je zaspao prilikom učenja.“ Ispustio je razdragan uzdah i nastavio dalje. „Bilo kako bilo, nakon nekog vremena, Artemis i ja smo se sve rijeđe viđali. Priznao mi je da je to zato što ga je profesor Adalhard Calleigh uključio su svoj tajni projekt na kojem rade samo njegovi najbolji učenici. Artemis mi u početku nije želio reći o čemu se radi, ali sam na kraju saznao.“
„O čemu se radilo?“ Alice upita nervozno.
„Strpljenja draga, strpljenja“, Fergus ju je smirio. „Dakle, Artemis mi je otkrio da je Profesor uspio montirati predmet kojim se stvara rupa u vremenu i prostoru, što znači da je moguć' povratak u prošlost.“
„Moj otac je putovao u prošlost?“ Alice je oblikovala usne u savršeno začuđeni O.
„Pa i ne baš“, Fergus napravi čudnu grimasu. „Profesor je otputovao u prošlost i to samo jednom. Vratio se par dana poslije i donio najnovije razultate. Njegova naprava nije djelovala najbolje. Naime, naprava je sama odredila vrijeme i mjesto gdje će odvesti Profesora, što znači da on svojevoljno nikako nije mogao utjecati na to hoće li otići u srednji vijek, u prapovijest ili tek nekoliko sati unatrag. Zbog toga je ta naprava bila toliko opasna.“
„Profesor ju je uništio?“ Alice pretpostavi, zamahnuvši kosom.
Fergus odmahne glavom. „Upravo suprotno. Obustavio je projekt i savjetovao studentima da nikome ne govore o ovome. Oni su se svi obvezali na šutnju i razišli svatko na svoju stranu.“
„A Profesor je nastavio raditi na napravi?“ Alice ponovno iznese svoju pretpostavku.
„Točno“, Fergus kimne glavom i opet obriše znoj sa čela. „Unaprijedio je napravu, no ništa previše bitno. Naprava je i dalje samostalno odlučivala o vremenu i prostoru gdje će odvesti putnika, no ovog puta je putnik imao mogućnost da se sam i svojevoljno vrati u sadašnjost u bilo kojem trenutku.“
„Kako je to pomoglo?“ upita Alice, nervozno grizući usnicu.
„Pa, sada je Profesor mogao otići u prošlost i vratiti se u sadašnjost kad god poželi“, Fergus smireno objasni, uzevši muffin s pladnja kojeg je Bree ostavila na krevetu pored Aliceinih koljena. „U slučaju da je završio u nekom smrdljivom zatvoru ili je bio osuđen na vješanje, sve što je trebao jest samo se vratiti u sadašnjost.“
„Kakve veze moj otac ima sa svim tim? Niste li rekli da je on otišao s projekta...“
„Ah, tvoj otac!“ Fergus joj tajanstveno namigne i skoči s kreveta, ushodavši se sobom. „Vidiš, dogodilo se nepredviđeno. Profesor je otputovao u bližu prošlost, samo deset godina unazad gdje je upoznao ženu u koju se zaljubio.“
„Ostao je u prošlosti?“ Alice zaprepašteno izusti.
„Da“, Fergus kimne glavom. „Stavio je napravu u omotnicu i odnio je na poštu. Zatražio je da to pismo dostave deset godina poslije, dan nakon njegovog puta u prošlost i to...“
„Mom ocu“, Alice tupo izgovori i proguta knelu. Potom se brzo sabere. „Što je bilo dalje?“
„Tvoj otac, koji je bio u sadašnjosti, dobio je napravu pismom uz Profesorovo objašnjenje što se dogodilo“, Fergus nastavi pričati. „Profesor je zatražio tvog oca da uništi napravu i pobrine se da svi spisi o putu kroz vrijeme budu uništeni. Artemis to nije mogao učiniti. Činjenica da je u njegovim rukama bila stvarčica koja narušava sve fizikalne zakone, zaslijepila ga je. Prije no što je uspio sve zasluge za to prepisati sebi i predati napravu dekanu Oxforda, nadajući se da će tako dobiti Nobelovu nagradu, Fiona Quinn, jedna od studenata koja je sudjelovala u tom projektu još prije Profesorovog prvog puta u prošlost, saznala je za naum tvog oca i obustavila njegov projekt.“
„I ona se željela na tome obogatiti, baš kao i moj otac“, Alice reče zgađeno.
„Ne baš“, Fergus frkne nosom. „Fiona je imala svoje planove. Željela je otputovati u prošlost i spriječiti svog brata da se ubije.“
Alice se lecne. „Ali to je nemoguće! Pa rekao si da ona ne može odlučiti u koje vrijeme u prošlosti će otići!“
„Fiona je imala namjeru odlaziti u prošlost i vraćati se u sadašnjost tako dugo dok ne bi došla u ono vrijeme koje je željela“, Fergus reče s posprdnim smiješkom. „Bilo je to glupo od nje. Povijest je duga i nitko ti ne garantira da ćeš doći točno u ono vrijeme koje ti želiš, pa makar i pokušavao cijeli život.“
„Zašto me je Fiona posjetila toliko godina poslije očeve smrti? Što je htjela?“ upita Alice i dalje nervozno grizući donju usnu.
Fergus umorno uzdahne. „Htjela je Sonic“, reče, a kad je vidio Alicein zbunjen pogled, nastavi: „Sonic je naziv te naprave za odlazak u prošlost.“
„Zar nije Sonic uništen?“ Alice je osjetila kako joj glas puca.
„Ne, nije“, Fergus se prvi puta otkako je ušao u sobu – iscerio. „Ja sam ga spasio.“ Alice zaprepašteno zatrepće, a on nastavi. „Nakon smrti tvog oca, Fiona je pokušala pronaći Sonic. Nije znala da ga je par dana prije toga, Artemis povjerio meni na čuvanje.“
„Ako je Sonic kod vas, zašto ga je Fiona tražila kod mene?“ Alice je polako shvatila da kako priča ide sve dalje, ona sve manje razumije.
„Zato što je znala da vas mi tražimo“, Fergus se opet uspne na krevet i zanjiha nogicama koje su mu bile toliko kratke da su visile s kreveta. „Jessica Duffy, Hayden Lynch, Simon Dempsey, Aiden O'Sullivan i ja smo te već neko vrijeme tražili.“
„Zašto?“ Alice podigne obrvu.
„Zato što svatko od njih posjeduje jedan dio Sonica“ Fergus se sarkastično osmjehne i podigne obrvu. „A da bi Sonic radio, svi dijelovi moraju biti udruženi. Ti posjeduješ posljednji dio.“
„Kako je to moguće?“
Fergus joj namigne. „Znaš onu staklenu kuglicu koju si dobila u obliku ogrlice za osamnaesti rođendan?“ Alice kimne glavom. „To je to.“
„M-m-mama mi je rekla da je to moj otac kupio prije mog rođenja i da je zapakirao te dao mojoj majci kako bi mi poklonila kad postanem punoljetna“, Alice objasni drhtavog glasa. „Mama nikad nije vidjela što je to do dana kad sam otvorila taj poklon.“
„I vjerojatno je, baš kao i ti, mislila da je to obični lančić sa staklenim privjeskom“, Fergus se samodopadno osmjehne, a Alice kimne glavom. „Ali ta staklena kuglica popunjava posljednje udubljenje u Sonicu i kad se to dogodi, povratak u prošlot će biti ponovo omogućen.“
„Vi želite da vam ja dam taj privjesak?“ Alice proguta knedlu.
Fergus slegne ramenima. „To posve ovisi o tebi. Ali postoje dvije opcije. Prva: staklenu kuglicu daš meni da Jess, Hay, Simon, Aiden i ja isprobamo Sonic. Druga: uništiš kuglicu kako nitko nikada ne bi mogao putovati u prošlost.“
„Odluka je na meni?“ Alice sumnjičavo podigne obrvu i odloži prepečenac, otresavši mrvice s majice.
„Potpuno“, Fergus kimne glavom.
Alice se ugrize za usnu. „Ja...ja...ja želim upoznati ostale.“
„Jesi sigurna?“ upitao je Fergus, očito nezadovoljan takvim odgovorom. „Ne bi smjela dati da išta utječe na tvoju odluku.“
„Sigurna sam“, Alice kimne glavom.
Fergus razvuče lice u osmijeh. „Bit će oduševljeni što te konačno upoznavaju. Jess pogotovo. Osjećala se izostavljeno jer je jedina cura.“
Alice se slabašno nasmiješi. „Odakle njima dijelovi Sonica?“
„Dobili su ih od svojih roditelja“, Fergus umorno otpuhne. „I njihovi su roditelji radili na tom projektu, baš kao Fiona i Artmemis.“
„Zašto onda Fiona ne posjeduje nijedan dio Sonica?“ Alice je upitala, obuvajući ponovno starke.
„Zato što je tvoj otac nikad nije volio i nije želio s njom podijeliti dijelove Sonica“, Fergus zadovoljno kimne glavom. „Pametan čovjek. Ni ja ne volim tu debilnu kozu.“
„U redu, spremna sam“, Alice je uzdahnula sišavši s kreveta i držeći kvaku od vrata sobe.
Fergus je skočio s kreveta i dotapkao do nje. „Izvrsno. Sad kad smo sve razjasnili, izgleda da ipak neću spavati na kauču.“
Alice se nervozno nasmijala i otvorila vrata, slijedeći Fergusa niz stube.