Symphony of frost and flame
08.07.2006., subota
WOLF AND MEGAMORF
|
Gabrijel je samo zamišljeno sjedio dok mu je pradjed nastavljao priču,rekao mu je da mu je taj rus rekao da vukodlaci kako se nazivaju na ovim prostorima nisu rjetkost premda se Gabrijelov djed nadao da to nije istina.Još mu je ispričao da ga može ubiti samo vampir ili bilo šta srebrno.Još mu je objasnio i teoriju da je sam đavo kada je na svjet poslao vampire da šire njegovo zlo stvorio vukodlake da se stvori ravnoteža,pošto su ga vampiri počeli izdavat a vukodlaci su bili jedini koji su im se mogli dostojno suprotstaviti.Kako god bilo da bilo Gabrijele,sad se moraš sučiti s time,rus me je još napomenuo da ljeka nema....Rekao je pradjed Gabrijelu nakon čega je ovaj otrčo natrag u šumarak u kojem je sve započelo. Zamišljeno je šetao kroz šumu dok nije čuo plač...Odjednom je vidio nju kako sjedi na povečem kamenu i plače,polagano se spuštao mrak....Premda ju je mrzio zbog svega što mu je napravila ljubav je bila jača,sjeo je pokraj nje i gotovo preplašenim glasom je pitao zašto plače.Objasnila mu je da joj je žao zbog svega onoga što mu je napravila,Gabriel nije bio sigaran jel joj vjeruje ali je svejedno ostao.Pričali su satima,koliko su samo stvari imali zajedničko....Bio je to trenutak koji je zamišljo svih tih godina.I napokon se dogodilo i to!Okrenula se prema njemu s namjerom da ga poljubi,i dok je naginjo glavu da je poljubi začuo je nešto,instinktivno se okrenuo,zvuk mu je bio poznat....Kada je vidio lijevo oko crveno,u mozgu mu se dogodilo nešto čudno,doživio je flash-back,deja vu.Prisjetio se ostatka one večeri,boli,vrištanja i presavijanja dok je ležo krvav na livadi.Zvjer ga je lupila velikom snagom i nabila ga u drvo.Premda se iznenadio Što je još uvjek živ bio je u velikoj boli,zvjer se tada zaletila i zabila mu šapu u trbuh...osječo je da umire....Zvjer se tada okrenula prema njoj,gledo je to umiruči sa zadnjim dahom...Gabrijela je pokušala pobječi no zvjer joj je sa snažnim zamahom šape jako ogrebala leđa,toliko jako da se nije mogla ni pomaknuti, samo je ležala tamo.Ležala,krvarila i vrištala,sekundu prije je pala u nesvjest od boli rekla je pomozite mi molim vas...Gabrijel je u tom trenutku osjetio bol,najjaču bol koju je ikada osjetio.Osjetio je kako mu se kosti raspadaju,oči kao da mu krvare,koža kako ga peče i čeljust kao da mu raste....Rane su počele zarastat,prostro je pogled prema punom mjesecu,još je bio ljepši nego jučer.....Zvjer je čula njegovo vrištanje i presavijanje i iako zbunjena ostavila Gabrijelu i krenula njega dovršiti.Kako mu se odječa drapala i koža počela dlakavit,zvjer napravi jedan korak unazad i krene mu prsni koš smrskat sa nogom.Gabrijel je primio nogu i odgurnuo ga,no to više nije bio on.Kada se ustao vidio je da gleda oči u oči zvjer,da ga zvjer zbunjeno ali i pomalo uplašeno promatra...Užasnom jačinom je po prvi put zavinuo pogledavši prema mjesecu,shavativši da je i on postao ta zvjer,vukodlak.Vukodlak,ali začudo se mogao kontrolirati,osječao se bolje nego ikada,jače,močnije,sigurnije.....Još je jednom zavinuo i napravio prvi korak prema zvjeri.... |
