Ujutro ga je probudilo žarko sunce i brz vjetar.U sekundi se sjetio cijele noči.Pogledao je bok i premda mu je odijelo bilo razderano on nije imao ni ogrebotine čak ni masnice.Isto je bilo i na mjestima gdje su ga jučer tukli,ništa kao da je sve bilo san.On još nije siguran je li to i bio san,sve mu je užasno mutno.Shvatio je da je izgubi naočale i počeo ih tražiti...No nakon par minuta mu je došlo u glavu da savršeno vidi bez naočala!Uspravio se što je više mogao na noge,protrljo oči i pogledo polako oko sebe.Uočio je da mu sve izgleda nekak drukčije,ne toliko zbog vida nego nije to mogao dokučiti...Tad mu je sinulo da je sa svojih 168cm narastao na gotovo 185!.Nakon nekog vremena euforičnog gledanja u daljinu pala mu je kap rose na glavu...ŠTA?Kad je prošao rukom kroz onu rjetku kosu shvatio je da više nije rjetka...Postala je gusta,debela i snažna....Neko vrjeme je sjedio na podu i pokušavao shvatiti šta se zapravo dogodilo snioč...Krenuo je prema obližnjem potoku da opere ionako razderano odjelo.Kada ga je skinuo da ga ispere shvatio je da više nema ni 1 kilu vše,štoviše da mu cjelo tjelo prekrivaju mišiči....Tada je shvatio da se mu se ništa ni priviđa,počeo je brojati zube sa dodirom lijeve ruke i shvatio da su mu svi na broju....Lagao bi kad bi reko danije oduševljen,ali je isto tako bio i zbunjen zbog svega toga što mu se dogodilo.Dok se kupao u ledenom potoku odjedanput i iznenada je ugledao vuka koji se došao napjiti na izvir...Prestravljen je napravio par brzih koraka unazad...Nakon nekog vremena je shvatio da je vuk nakon što se napoijo,sjeo kao umiljati psič i gledao ga žutim očima.Gabrijel uplašen ali i fasciniran u isto vrjeme polaganim korakom krene prema vuku... Vidio je vuku u očima kao da govori:“približi mi se“, „neču ti ništa „.... Nakon što se približio, počeo je polagano dragat vuka koji se ponašao kao psić....Tada mu je došlo u glavu,ko munja koja udara u stablo on se prisjetio zvjeri od sinoć.Nije točno znao šta je to bilo i zašto ga je pustilo bez ikakve ozljede, ali je znao da ga podsječa na vuka....Brzo je maknuo ruku od vuka i pogledo ga duboko u oči.U toj sekundi se vuk ustao i munjevitom brzinom otrčao od potoka.Gabrijel je mislio: “šta se meni točno dogodilo sinoč,da me se najokrutnije biče u šumi boji....?“.Cijelo je jutro razmišljao o tome i mnogim drugim stvarima.Razmišljo je o tome kako se je debeli,mali,čelavi,črbavi i polu-sljepi dječak pretvorio u ovog naočitog mladiča.Odgovor još nije imao...Premda to nije htio ni sam sebi priznat razmišljao je i o njoj...O Gabrijeli,o njegovoj Gabrijeli.Cijela noč mu je možda bila mutna no nje se sječao,sječao se kako je izgledala,kako je mirisala,svaku rječ koju mu je rekla,kako ga je povrjedila....Odjedamput se ustao u sekundi,podsvjesno si je obečao da više neče razmišljat o njoj,kad bi to bar bilo tako lako...
|
