uKristu
subota, 22.08.2009.
Lazarova “bolest” i “usnulost”
Jedanaesto (11) poglavlje Ivanova evandjelja je epohalni izvjestaj krscanske inicijacije. Ono sto se u ovom izvjestaju teoloski procjenjuje kao ozivljavanje “nekog bolesnika” s nekim imenom Lazar u nekome mjestu koje se zove Betanija; ozivljavanje na cudo-shvatljivi ili “neshvatljivi” nacin jest ustvari primjer drevne inicijacije koja je bivala u izmjenjena u novi oblik – krscanske inicijacije.
U cetvrtom retku ovog poglavlja Isus izrazava temeljnu znacajku Lazareva stanja: “Ta bolest nije na smrt nego da se slava Bozja ocituje u njemu (Lazaru)…” Osjecajuci tjeskobu u poruci Lazarevih sestara i njihovoj brizi za tjelesno Isus jasno nagovjestava da Lazarevo stanje nije stanje fizicke bolesti koja treba dovoditi do eventualne fizicke smrti – vec da Lazar prolazi kroz proces kojime ce se slava Bozja manifestirati u njemu.
Rijec “bolest” koja se koristi u recima 11 poglavlja se ne odnosi na FIZICKU SMRTNU BOLEST, vec na POTRESENO DUSEVNO STANJE Lazareva bica. Ova rijec nema veze s fizickim tijelom vec sa duhvnim bicem Lazara.
Treba se strpljivo obratiti paznja na cinjenicu da kad evandjelista govori o stvarnim fizickim bolestima on redovito naznacuje simptome bolesti vezane uz bolesnika. Medjutim, kada ova informacija u tekstu izostaje onda ona nije SLUCAJNO izostavljena vec zato se radi o posebnom DUHOVNOM STANJU doticnog tzv. “bolesnika”. Lazarova “bolest” nije identificirana (izrazena) nikakvim simptomima ili nazivom. Lazarovo stanje I proces kroz koji je prolazio NISU SLUCAJNI, NISU USPUTNI, NISU NASUMICNI izvjestaj koji sluzi evandjelisti da zabiljezi Isusovu bozansku velicinu. Lazarevo stanje je NAMJERNO inicirano i svrhovito izazvano – NEOVISNO od strane Lazara samog.
Kao sto sam u ranijim upisima spominjao, Lazar je ona osoba koja ima izuzetno plodnu duhovnu narav. Kad se govori o Lazarevoj “bolesti”. U misterijskom rjecniku se zeli izraziti “trudnoca” njegove duse za postupak duboke duhovne inicijacije u duhovni svijet.
U 11-om retku ovog poglavlja, u pokusaju da ucenicima objasni slozenost Lazareva stanja, Isus govori: “Lazar, prijatelj nas, SPAVA, no idem PROBUDITI ga…”. Iz narednih redaka je vrlo vidljivo da rijec “spavanje” u Isusovim rijecima NEMA ISTO ZNACENJE kao u poimanju ucenika. Ucenici imaju nepremostive teskoce u shvacanju o tome sto Isus govori o Lazarovoj “usnulosti”. Na slican nacin, teolozi svih vremena nepotpuno i povrsno interpretiraju narav Lazarove tzv. “bolesti”. Naime, teoloski pristup ide do te mjere uskovidno da teologe ni NE ZANIMA narav te bolesti… - kao, uzrok i vrsta Lazarove “bolesti” nije spomenut, pa onda nije ni vazan da se razumije!
U Isusovom nastojanju da objasni STVARNO stanje Lazarove duse se ocituje drevna misterijska terminologija. Izrazi koje evandjelista duhovidno izrazava nisu cjelovito shvaceni jos od ranog krscanskog doba. Evandjelista Ivan sam, najbolji je poznavatelj ove terminologije jer on sam, jest protagonista 11-og poglavlja - duboke duhovne preobrazbe iz Lazara u nositelja duhovidnog Otkrivenja koje mu je povjereno da objavljuje sve dok se Isus ne vrati ponovno.
