uKristu
subota, 22.08.2009.
Hajdemo i mi da umremo s NJIME!
Redak 16 u jedanaestom poglavlju u kojem Toma zvani Blizanac pruza znacajnu poruku kojom se moze nazrijeti smisao Lazarova stanja. Medjutim, tumacenje ovog retka nam dolazi cak i u danasnju epohu, nakon 2 tisuce godina, s izrazito krivim shvacanjem o tome NA KOGA SE ODNOSI Tomin uzvik – naime, da se odnosi na Isusa!
Zasto su se teolozi davnih vremena odlucili interpretirati ovaj redak u odnosnom smislu na Isusa… a ne na Lazara (ako se slijedi kontekstualna logika i dijaloski niz)?
Ako bi slijedili jasnu kontekstualnu logiku redaka koji prethode Tominoj izjavi, shvatili bi da je temeljni objekt konteksta - Lazar i njegovo “umiranje”.
Kad evandjelista uvodi u 11-o poglavlje on zapocinje: “Bijase neki bolesnik, Lazar iz Betanije….” i time jasno naznacuje da sve sto zeli tu izraziti se usko odnosi na – LAZARA. Tako i u ovom kontekstu prije Tomine izjave, u recima 14 i 15, Isus nagovjestava jasno o KOME evandjelista izvjestava: “Tada im Isus rece posve otvoreno: Lazar je umro… Nego podjimo k NJEMU”. Kada se Toma okrece ostalim suucenicima s izjavom: “Hajdemo i mi da umremo S NJIME!”, on se dakako nadovezuje na Isusove rijeci i odnosi se na NJEGA – Lazara i Isusovu izjavu da je ON (Lazar) umro.
Zasto onda tolika kontrverza i nerazumjevanje koje je uvuceno u instinktivno prihvacanje vjernickog svijeta za ovaj redak? Cemu teoloska aproksimacija ovog retka sa znacenjem koje ustvari nije kontekstualno vezano uz Isusa?
Odgovor lezi u cinjenici da teolozi nisu shvatili ni smisao cjelog 11-og poglavlja i iz takva temelja onda i adaptacija znacenje 16-og retka. Jer kad bi slijedili kontekstualnu logiku i uzeli odnosenje rijeci “Hajdemo da i mi umremo S NJIME” na Lazara, namece se pitanje Tomine intencije: Sto je Toma htio time reci? Tada se Tomin prijedlog cini naizgled luckast i besmislen. Tada koristenje glagola u “da UMREMO s njime” ima nesto naizgled besmisleno. - - -
Medjutim, glagol “UMRIJETI” s Lazarom ima potpuno logicni i smisao ako shvatimo misterijsku narav inicijacije u duhovni svijet kroz koju je Lazar prolazio. Tomin prakticni prijedlog da i suucenici sudjeluju u procesu inicijacije u duhovni svijet je logicni odgovor na Isusov OTVOREN opis Lazareva stanja. Od tog momenta, ucenicima je jasno bilo o cemu se radi i nisu ga vise ispitivali o Lazarevoj “smrti”… niti su izrazavali na bilo koji nacin suosjecajnost za navodnu smrt njihova prijatelja.
Ako covjek pazljivo osmotri u evandjeoskom izvjestaju odsutnost suosjecajnosti ucenika za bolest njihova prijatelja onda bi mogao shvatiti da tom osjecaju i nema potrebe – jer, navodne bolesti i tipicne smrti nije ni bilo!
Tomin uzvik proizlazi iz njegova srznog usmjerenja za duhovno i zarke zelje za susret s duhovnim, a opet, cini se da mu to duhovno uvijek promice ispred ociju – fizickih…
Da je autor Ivanova evandjelja, tj. protagonista 11-og poglavlja, imao osebujnu vezu s Tomom nagovjestava nam i JEDINSTVENI izvjestaj ukazanja Krista Tomi u uskrsnom tijelu. Jedino autor Ivanova evandjelja nam donosi ovaj izvjestaj jer postoji osebujna duhovna nit izmedju Tome i Lazara, tj. duhovidnog svjedoka Tomina prosvjetljenja!
