uKristu
subota, 22.08.2009.
Pred-kristovska duhovna inicijacija
Svijet u kojemu zivimo osim svoje osjetilno primjetljive stvarnosti ima i svoju stvarnost koju ne mozemo opazati fizickim osjetilima. Ova tzv. nadosjetilna stvarnost je od davnih i pradavnih vremena identificirana sa misterijskim terminom DUHOVNA stvarnost.
U danasnje vrijeme duhovna stvarnost svijeta i covjeka nije primjetljiva grubim fizickim osjetilima, ali je primjetljiva osjetilima duha ili duhovnim osjetilima.
Ljudi pak davnih vremena su uspjevali razviti odredjene postupke koji su pruzali razvoj ljudskih duhovnih osjetila kojima su mogli primjetiti duhovnu stvarnost svijeta i covjeka. Ove postupke su razvijali i prenosili u centrima za duhovni razvoj ili pod terminom poznatijim u egipatskoj ostavstini - misterijski centri. Kroz vremena do danas razumjevanje za ove centre je uvelike izgubljeno. Postupci koju su vrseni u ovim centrima su znacajno krivo interpretirani i, iz necjelovitog razumjevanja, stavljeni u neopravdano negativni kontekst. Ostavstina kroz ove misterijske centre je imala snazan utjecaj cak i do u Isusovo vrijeme. I iako su ovi postupci bili znacajno rijetki u to vrijeme, jos su uvijek postojali krugovi koji su prakticirali ove inicijacijske metode. Esenska zajednica u blizini Nazareta je bila jedno od takvih mjesta u kontekstu hebrejske predaje.
Jedan od postupaka koje su pohadjatelji misterijskih skola vrsili je bilo i polaganje na iznimno mirno mjesto gdje je ucenik bio uveden u stanje dubokog tjelesnog mirovanja. Svrha ovog procesa je bila da se ucenik prakticnim procesom uvede u stanje u kojem su njegova duhovna osjetila imala sposbnost da primjecuju duhovnu stvarnost. Tijelo ucenika se uvodilo u stanje apsolutnog mirovanja koje je puna tri dana uslo u stupanj iznimnog usporenja bioloskih funkcija. Stanje usnulosti je termin koji se s pravom koristio kao opis iznimno usporena rada vitalnih funkcija fizickog tijela. Ucenikova percepcija za vrijeme ta tri dana je ponirala u duhovnu stvarnost primjecujuci duhovne misterije. Tijelo ucenika je do te mjere bilo u medititativnom mirovanju da su rijetki otkucaji srca i prestanak disanja naizgled odrazavali odsutnost zivota (ili etericnog tijela ucenika).
Rijetkost ovakvih praksi lezi u cinjenici da su ljudi u Isusovo vrijeme objektvno izgubili fluidnost fizickog tijela i visih duhovnih tijela u svom bicu tako da je objektivno ova vrsta duhovne inicijacije bila iznimna opasnost.
Medjutim, neki od ucenika su ipak bili spremni...i sposobni da prodju kroz ovaj vid duhovne inicijacije. Mladic iz biblijske Betanije (hebrejska rijec za mjesto sa smokvinim drvecem) je jedan od ovih ucenika.
