Life is nonsense, but I don't care.

24.01.2010.

Muka, buka, strava je krava.
A onda taj četvrtak, pijana pričam s njim, i usudim se reći svašta, mašem s tim jednim prstom, pokušavam biti ozbiljna a smijem se. Znam što sam rekla. I nije me sram.
I ne, znam da ne želim SADA vezu sa njim, kao ni on samnom.
Možda jednog dana...
Dogodi se čudo.

Vjerujem. I nadam se. I možda on to ne zaslužuje, i u redu je. Znam da i to loše o meni govori -_- ali srce ne bira. A sad je sve stavljeno pod ''pause'' i kada bude vrijeme doći će ''play again''.

A do tada, biram novu igru, dobitak. Tražimo suigrače ...
Hehe :)

(neću više plakati, neću, neću)

Comments 22 · On/Off · #

Aham.
Izgubila sam se ovdje, nestala je volja i ta ljubav i povezanost prema blogu i vama blogerima. I žao mi je. Bilo mi je divno onda, i kao patka na kvak blogu biti, i onda kada se sve srušilo – odlučila sam pobjeće jer nekako previše njih je znalo – o njemu.
A danas... htjela bi reći da uz svu zbrku koju smo onda odigrali da smo došli do zaključka. Ili sam ja jedina slijepa.

Želim odustati, a lažem.



S vremenom jelda, igra se nastavlja, ali pravila su se promijenila, i ne znam tko vodi...