Muka, buka, strava je krava.
A onda taj četvrtak, pijana pričam s njim, i usudim se reći svašta, mašem s tim jednim prstom, pokušavam biti ozbiljna a smijem se. Znam što sam rekla. I nije me sram.
I ne, znam da ne želim SADA vezu sa njim, kao ni on samnom.
Možda jednog dana...
Dogodi se čudo.
Vjerujem. I nadam se. I možda on to ne zaslužuje, i u redu je. Znam da i to loše o meni govori -_- ali srce ne bira. A sad je sve stavljeno pod ''pause'' i kada bude vrijeme doći će ''play again''.
A do tada, biram novu igru, dobitak. Tražimo suigrače ...
Hehe :)
(neću više plakati, neću, neću)
Post je objavljen 24.01.2010. u 16:14 sati.