|
Dnevnik.hr Credits:
Adjustment: duckdz (me) Inspirations: nameless Code: 1, 2 NE KOPIRAJ! |
Možda dogodi se čudo
Life is about laughing and living, in good and bad times. Getting through whatever comes our way. And looking back with a smile. I po pitanju nas znam da se trudim previše, i ne bih trebala. I griješim, što ponovno žudim za njim, pogotovo njegovim dodirom. Izluđuje me pomisao da nije u potpunosti moj, jer On ne želi sada ponovnu vezeu. A iz dana u dan mučim se pitanjima što ja zbilja želim od njega. Zapitam se čemu vodi ova naša igra ''prijatelji s povlasticama''. Nesigurna sam užasno, i mislim da moram zaigrati prljavo, da bih nešto i postigla. Ne želim da smo i dalje na mrtvoj točki, jer u ova tri mjeseca nema pomaka. Užasno me zbunjuje ta njegova dvoličnost kada smo u društvu i kada smo sami. Zbunjuje i iritira. Ponekad me čak i odbija. A opet... ![]() Ne volim kada je preotvoren o svojim osjećajima, da me voli i dalje nakon svega i nakon prekida. Zove me svakakvim umiljatim imenima, nježno mi priča... A u društvu kao da i ne postojim, jer sjetimo se mi smo samo ljubavnici, a ja sam ona glupača koja je pristala na to. I nisam sretna, i dan danas zaplačem... Opet zbog njega. On želi da idem s njim u Makedoniju, na mjesec dana. On nije normalan. Ideja je sasvim simpatična da smo još zajedno, sve bi odvijalo kao bajka sa selu dok se ne bi vratili u stvarnost. Ne idem. I možda u ovih mjesec dana, što ga neće biti, pronađem rješenje. Ili sve ili ništa. | |