Slusam kako po mome tijelu skladno ispisujes note omiljene mi pjesme...
Pucketaju poljupci po golisavom mi tijelu poput ploce u starom gramofonu...
Izmjenjujes prste preko moje koze poput spretnog pianista...
Usne mi opijas rijecima,opijas ih rijecima sladjim od najfinijeg crvenog vina,
koje se slijeva niz grlo,a u zelucu me sjeku kao jutarnja zestica prvog
gosta lokalne "gostione"...
Sto sam duze u tvome zagrljaju to manje zelim da me ispustis....
Zelim da ne ispustis instrument kojim postajes umjetnik,zelim da poput slikara
milujes platno,pa da se apstraktno izrazis na njemu u puno boja u vatrenim
tonovima,bit cu tvoj instrument,kist,tvoja podloga i muza...