Kazu da sam jako dobra kuharica,kako u kuhinji,
tako nadam se i dalje...
Kazu i da se u ljubavi i sexu treba prepustiti.
No,ja nista ne volim prepustati slucaju.Misljenja sam da za sve postoji savrsen recept,savrsena mjera...prstohvat ljutine,kiselosti,
slatkog i gorkog...
Tako i za moje pisanje postoji savrsena kombinacija osjecaja,
savrsen recept.U nedostatku sastojaka,a najvazniji za moje pisanje
su puno ljutine od koje gore usne,mrvicu secera,kutija boli i poneka
stara opeklina od kipuce ljubavi...
Dakle u nedostatku navedenih sastojaka,dolazi do "deinspirizacije",
koja iz mene izvlaci monotonu zenu,dosadnu i sebi samoj.
Ne volim neosjecajna razdoblja,ne bezosjecajna,nego neosjecajna...
Bezosjecajna su nekako drska,pa bi me opet ispirirala,nego iscrpljujuce duge minute bez ijednog osjecaja ...
Kada sjene kutaka u srcu,pocnu drsko bezosjecajno gutati svjetlost
na poljanama srca...
Gorit ce vatra ponovno u meni ljubavi,pa ljutnje,ponovno ljubavi,vrteci se tako u beskonacnost...
I opet ce vatra u meni rastrgati lance koji stezu srce i ne daju mu da
se siri do horizonta...