| < | prosinac, 2005 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
SVE O CRNOJ LEGIJI I USTAŠAMA,A IMA I O METALU I SVEGA POMALO(oslovno svašta)
Blog
zadom1945.blog.hr =U=
HIMNA I ČAST POGINULIM VOJNICIMA
Puška puca, a top riče, grmi kao grom,
Mlad ustaša bojak bije za hrvatski dom.
Puška puca, krv se lije, dušman bježi klet,
A ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet.
Tjera smjelo dušmanina s praga djedovskog
I podiže staru slavu roda hrvatskog.
Puška puca, a top riče, barut miriše,
Mlad ustaša na bojištu ranjen izdiše.
Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,
Dom, sloboda, vjerna ljuba rani su mu lijek.
Oj, Hrvatska, zemljo mila, sviće danak tvoj,
Sad ustaška hrabra vojska za te bije boj.
U ČAST I SLAVU POGINULIM I UBIJENIM
HRVATSKIM VOJNICIMA ZA SLOBODU DOMOVINE:
Evo,ondje čujem kucanj:
Ne,vizija nije,to je stvarnost prava.
Čujem tihi šapat,mnogim milijuna:
Za tebe su pali,neka im je slava.
Tužno danas zvono s katedrale tuče
Sjeća se junaka,te im počast daje,
No njih nema više,jer padoše juče,
Samo lik im sveti,nad hrvatskom sjaji.
Prigni glavu,rode,svetinje su veće
Od nas sviju živih,mi smo jošte mali
To su domovini neugasle svijeće,
Na svom žrtveniku što ih danas pali.
O,zemljice majko,što me gledaš tužno.
Tvoj me jauk gorki,posred srca para.
I svugdje na svijetu bez tebe je ružno,
Samo ime tvoje,još me razgovara.
Gle,kolona smrti zadnju počast daje
Ne poznaše straha,nit ih hvata tuga,
Hrvat za dom past će dok i jednog traje.
I tišina nasta,u noći Bleiburga.
Samo jedan glas se izvi sa visine
Kroz sva srca,ko se Hrvat zove,
Nastavi borbu za spas domovine
Za tu borbu svetu,kuj mačeve nove.
O,majko moja,opet ti se kunem
Tvoj nadnevak sveti,nek mi zavjet bude,
Boriti se za te dokle god ne umrem,
Ako li te izdam,nek mi mrtvi sude.
Luč što tako svijetli u tebi se spaja
Što će vječno vodit pokoljena naša:
Ti si kruna svjetla državnoga sjaja
Krvlju što je skovo hrvatski bojovnik
Tebi,ja se kunem prisege mi moje,
Što za svakog bojovnika najveća je dika,
Obnoviti opet časno ime tvoje.
ZA HRVATSKU-UVIJEK made by koki
Mlad ustaša bojak bije za hrvatski dom.
Puška puca, krv se lije, dušman bježi klet,
A ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet.
Tjera smjelo dušmanina s praga djedovskog
I podiže staru slavu roda hrvatskog.
Puška puca, a top riče, barut miriše,
Mlad ustaša na bojištu ranjen izdiše.
Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,
Dom, sloboda, vjerna ljuba rani su mu lijek.
Oj, Hrvatska, zemljo mila, sviće danak tvoj,
Sad ustaška hrabra vojska za te bije boj.
U ČAST I SLAVU POGINULIM I UBIJENIM
HRVATSKIM VOJNICIMA ZA SLOBODU DOMOVINE:
Evo,ondje čujem kucanj:
Ne,vizija nije,to je stvarnost prava.
Čujem tihi šapat,mnogim milijuna:
Za tebe su pali,neka im je slava.
Tužno danas zvono s katedrale tuče
Sjeća se junaka,te im počast daje,
No njih nema više,jer padoše juče,
Samo lik im sveti,nad hrvatskom sjaji.
Prigni glavu,rode,svetinje su veće
Od nas sviju živih,mi smo jošte mali
To su domovini neugasle svijeće,
Na svom žrtveniku što ih danas pali.
O,zemljice majko,što me gledaš tužno.
Tvoj me jauk gorki,posred srca para.
I svugdje na svijetu bez tebe je ružno,
Samo ime tvoje,još me razgovara.
Gle,kolona smrti zadnju počast daje
Ne poznaše straha,nit ih hvata tuga,
Hrvat za dom past će dok i jednog traje.
I tišina nasta,u noći Bleiburga.
Samo jedan glas se izvi sa visine
Kroz sva srca,ko se Hrvat zove,
Nastavi borbu za spas domovine
Za tu borbu svetu,kuj mačeve nove.
O,majko moja,opet ti se kunem
Tvoj nadnevak sveti,nek mi zavjet bude,
Boriti se za te dokle god ne umrem,
Ako li te izdam,nek mi mrtvi sude.
Luč što tako svijetli u tebi se spaja
Što će vječno vodit pokoljena naša:
Ti si kruna svjetla državnoga sjaja
Krvlju što je skovo hrvatski bojovnik
Tebi,ja se kunem prisege mi moje,
Što za svakog bojovnika najveća je dika,
Obnoviti opet časno ime tvoje.
ZA HRVATSKU-UVIJEK made by koki
HRVATI
Od stoljeća sedmog
Mislili su neki, već nas neće biti.
Ni veselje svoje nisu znali kriti
Raselit nas triba da nas manje ima,
Nisu tu ni bili tad će reći svima.
Nek tuđinu grizu, roda znati neće
Bez jezika narod nema više sreće
Djeca roda povist neće znati
Potom svoj na svome neće bit Hrvati
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
Branili smo časno mi ognjišće svoje
Čuvaše nam pređi ovu rodnu grudu
Nisu zbog slobode ginuli zaludu
Al' sad evo opet nova zora rudi,
Oslih dugih lita Hrvatska se budi,
Tu na našoj zemlji naš se barjak vije,
Crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu,
"Od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu".
Mislili su neki, već nas neće biti.
Ni veselje svoje nisu znali kriti
Raselit nas triba da nas manje ima,
Nisu tu ni bili tad će reći svima.
Nek tuđinu grizu, roda znati neće
Bez jezika narod nema više sreće
Djeca roda povist neće znati
Potom svoj na svome neće bit Hrvati
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
Branili smo časno mi ognjišće svoje
Čuvaše nam pređi ovu rodnu grudu
Nisu zbog slobode ginuli zaludu
Al' sad evo opet nova zora rudi,
Oslih dugih lita Hrvatska se budi,
Tu na našoj zemlji naš se barjak vije,
Crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu,
"Od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu".