|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
dajana
tena
disco bar TRUCK
Sonia
twilight world
ena
Bara
Untached girl =D
Jebem ti tu fobiju koju nosim u sebi!
Želim ju vaditi van, istrgnuti iz sebe...Sputava me! Ugrožava mi zivot!
Jednostavno moram napisati povijest, moram...
Jer On...on!!! ne! ne zasluzuje da ga oslovljavam s postovanjem, ne zasluzuje!
ucinio mi je zla u zivotu...a bila sam jos dijete...sve pogreske pripisujem njemu, i zelim mu los zivot...
nisam zla, ne zelim biti tako shvacena...al nemam drugog izbora...kad se tako osjecam...
mlada, nevina, neiskoristena...cista...14-15 godina iza mene...i bas tada...morao je doci...bas je morao...-.-
lijep, na neki djeciji nacin sarmantan...bar je tada bio...a sad mi se gadi...
dosao je, i samo uzeo moje srce..nije ni pitao moze li...samo tako..kao da na njemu pise IZNAJMI ME! e pa ne pise...i da MRZIM TE!! kazu papir trpi sve...e pa ovaj mora...jer se ispuhat moram...
bila sam s njim...sreli smo se...ljubili i glili...odlazim doma, govori mi da mu se javim...ja sretna...javljam mu se...odgovor dobivam satima kasnije...sutra vec vise ne...prekosutra isto...Nova godina...moja cestitka stize do njega, ali njegova ne do mene...
izlika!!! : IZGUBIO SAM MOBITEL...moj odgovor...ahaaa, a jadan..nema veze...
naivnost...jebena naivnost...vjerovanje u njega...
kasnije saznanje: ne! mobitel je bio cijelu vecer s njim...tipkao je stalno, stalno...STALNO!!! al ne meni...
"bio je moj!...haha...kravo!! nije...znas da nije...
moja izivciranost...ljutnja...PREKID....
njegova molba....moj OPROST!!! ->moja pogreska...
i kasnije samo BEEEEEEP....nema javljanja, nicega...samo prazan ekran...nema malog pisma u vrhu...nope...nema...nista....
najjadnije...nema razloga...objasnjenja...
a sad...sto je tu upitno? pa taj odlazak...uzasno me zanima cime je bio uzrokovan?? nisam bila naporna, dosadna...samo sam htjela ljubav...samo to...
bila sam mlada, ali sam znala...sto zelim...jesam...
bilo bi mi lakse dns da mi je rekao: Čuj, ruzna si, glupa si, ne ljubis se dobro, bilo sto!! bolilo bi me, al barem bih znala...
dns, skoro 3 godine...ja jos ne znam..jos me muci to...
nisam imala vezu od tada...samo one glupe na jednu noć...
NISAM KURVA!!!! defitivno ne...ne jebem se okolo...jer mi to ne treba..nitko nije vrijedan moga ponosa...mog morala...mog tijela...
to me koci...to me zadrzava...zbog toga ne mogu dalje...
snazna toliko nisam da mu se obratim, jer ga ipak vidjam...
ima djevojku...vec par mjeseci...
i dalje ne shvacam...smijem se, a suze naviru...
skrivam ih...ponekad ga zelim voljeti, nesto me tjera...al se odupirem...
jer sam svjesna posljedica...
komentari stizu sastrane...KAKO MOZES MUSKERCE GLEDAT KAO LUKTE? KAKO IH MOZES ODBACITI TAKO BRZO!!
moj odgovor: HAHA...imam PUNO PRAVO NA TO!!!
i imam...maloumna nisam...
zato trazim nesto vise...nisma bolna po tom pitanju...ne posnem plakati kada mi netko dodje sa ljubavnim problemom...pomognem, uvijek...dobra sam dusa...bar ponekad...:)
ali sam previse zastitinicki nastrojena prema dragim osobama...zelim da uce na mojim greskama, iako ja ne vidim gresku u tome...ne vidim...da vidim znala bih kako se nosit s tim...
nema nitko odgovor na to...komplicirano je...samo savjet...skupi snage i pitaj ga...
Mislite da je lako se nekome obratiti i takvo sto pitati? Stavite se na moju poziciju, ne bi vam bilo lakse...ne osudjute...to je lose...nikad ne znate kako je toj osobi...
meni nije lako...ali ja zivim..samo ne sa punim plucima...
moja ljubav traje jednu noc...i ponavljam! NE ona tjelesna..mislim na onu dusevnu...
ali tu je prisutna moja psiha..kojoj ne da mira misao da ce me ta osoba ostaviti...da sam svakakva...ruzna i odvratna...
dobijem komentara da sam lijepa, slatka...al ne od njega...da mi je on to rekao sada bih to znala primiti...
ja to shvacam lazi...da lazu za njega...
da to nije istina..i ne mogu se vidjeti takvom...
nisam emo...
ali jesam emocijalna...ne osudjujte..samo to MOLIM!!!
***** Sjedim u sobi i razmisljam, ali misli ne dolaze do moje glave...Okrećem se i gledam oko sebe... Ne vidim nista, osim svoje dvije gitare. Jedne nove i jedne stare... Odlucim se otići po njih, i bez razmisljanja uzimam novu, jer je lijepa i jer ima nove zice. Počinjem nesto mrljati po njoj, ali nisam zadovoljna. Zelim da me dotaknu njene zice, ali one to ne rade...
Stanem. Gledam. Gledam u onu staru, onu koja nosi povijest. Onu koja je svirala po logorima, onu koju sam dobila od djeda. Onu koja je jednom imala svoga vlasnika, nepoznatog muskarca koji je na njoj svirao svojoj djevojci. Onoga kojeg je moj djed upoznao u danima poslije 2. sv. rata.
I uzimam ju. Fali joj zica, ali se ne obazirem. Uzimam ju i počinjem svirati. Dira me. Otvara mi srce, i stvara ugodu.
Misli napokon dolaze do mene. Trebao im je poticaj, jer se u melankoliji moga uma ne snalaze. Odlaze i ostavljaju me samu. Ne mogu mislit, ne mogu zivjeti. Vratila sam ih, samo im je to trebalo... Dodir. Žica. Nista vise.
Naposljetku odem dalje... Odem do ormara i vadim kofer. Vadim violinu. Gledam ju i divim joj se. Trazim klavir, i samo gledam. Nemam snage stisnuti tu caroliju, Bojim se da cu misli otjerati ako im se ne svide note.
Padam, dublje, dublje...U misli...Odlazim...Otvaram srce slusajuci Cartera Burwella...
Klasika... Što je tako mocno u njoj? Sto me ne pusta? Zasto ju moram cuti? Zasto ona budi moja cula? Zasto bih joj se prepustila? Zasto me dira taj spoj?
Zasto mi je glazba tako vazna? Ta riječ KEEP ON SINGING...Zasto me vodi? Zasto mi neda da se spotaknem, kada mi u zivotu samo to ponekad treba?
Znam da se sprema nesto vise... Da me jos dugo kao "normalnog" covjeka nece biti...
Ljeto ce. Tko zna kako ce biti...Ne zelim se nadati, jer na kraju to ispadne lose...
Jer ne znam hocu li ga uopce dozivjeti kao takvog. MOzda ce se moja cula promijeniti...Bojim se...Bojim se da cu se jednog dana probuditi i nemoci cuti glazbu. Tu hranu. Da cu biti gladna...
Da ce me napustiti... Utjeha...Utjeha nota...Tih milih dodira.
Zelim ju zivjeti... Zelim ju uvijek cuti...Zelim da me prati...Jer se jedino tome nadam...Da me nece ostaviti...Da cu ju i ovo ljeto cuti...
moram, jer u protivnom cu uvenuti...Jer ona je moja hrana...Moj dan, utjeha i ljubav....
KEEP ON SINGING....
