by: Lucija ^^

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Koga ja čitam

dajana
tena
disco bar TRUCK
Sonia
twilight world
ena
Bara
Untached girl =D





Co Dm Dis Ais Des

***** Sjedim u sobi i razmisljam, ali misli ne dolaze do moje glave...Okrećem se i gledam oko sebe... Ne vidim nista, osim svoje dvije gitare. Jedne nove i jedne stare... Odlucim se otići po njih, i bez razmisljanja uzimam novu, jer je lijepa i jer ima nove zice. Počinjem nesto mrljati po njoj, ali nisam zadovoljna. Zelim da me dotaknu njene zice, ali one to ne rade...
Stanem. Gledam. Gledam u onu staru, onu koja nosi povijest. Onu koja je svirala po logorima, onu koju sam dobila od djeda. Onu koja je jednom imala svoga vlasnika, nepoznatog muskarca koji je na njoj svirao svojoj djevojci. Onoga kojeg je moj djed upoznao u danima poslije 2. sv. rata.
I uzimam ju. Fali joj zica, ali se ne obazirem. Uzimam ju i počinjem svirati. Dira me. Otvara mi srce, i stvara ugodu.
Misli napokon dolaze do mene. Trebao im je poticaj, jer se u melankoliji moga uma ne snalaze. Odlaze i ostavljaju me samu. Ne mogu mislit, ne mogu zivjeti. Vratila sam ih, samo im je to trebalo... Dodir. Žica. Nista vise.

Naposljetku odem dalje... Odem do ormara i vadim kofer. Vadim violinu. Gledam ju i divim joj se. Trazim klavir, i samo gledam. Nemam snage stisnuti tu caroliju, Bojim se da cu misli otjerati ako im se ne svide note.
Padam, dublje, dublje...U misli...Odlazim...Otvaram srce slusajuci Cartera Burwella...
Klasika... Što je tako mocno u njoj? Sto me ne pusta? Zasto ju moram cuti? Zasto ona budi moja cula? Zasto bih joj se prepustila? Zasto me dira taj spoj?
Zasto mi je glazba tako vazna? Ta riječ KEEP ON SINGING...Zasto me vodi? Zasto mi neda da se spotaknem, kada mi u zivotu samo to ponekad treba?
Znam da se sprema nesto vise... Da me jos dugo kao "normalnog" covjeka nece biti...
Ljeto ce. Tko zna kako ce biti...Ne zelim se nadati, jer na kraju to ispadne lose...
Jer ne znam hocu li ga uopce dozivjeti kao takvog. MOzda ce se moja cula promijeniti...Bojim se...Bojim se da cu se jednog dana probuditi i nemoci cuti glazbu. Tu hranu. Da cu biti gladna...
Da ce me napustiti... Utjeha...Utjeha nota...Tih milih dodira.
Zelim ju zivjeti... Zelim ju uvijek cuti...Zelim da me prati...Jer se jedino tome nadam...Da me nece ostaviti...Da cu ju i ovo ljeto cuti...
moram, jer u protivnom cu uvenuti...Jer ona je moja hrana...Moj dan, utjeha i ljubav....


KEEP ON SINGING....
pjeva


|subota, 06.06.2009. , 12:54|

| Komentari (3) | Da/Ne| Print| ^







<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.