Tamburaški zbor Gaj Zaprešić

Datum: 30.04.2007., dan: ponedjeljak, sat: 11:58

Važno!

Datum: 28.04.2007., dan: subota, sat: 20:11

Radno, radno radno + hrpa sličica

Ahoj! Kao prvo i osnovno, 2 velika happybirthdaya: 1) Naša draga šefica Marija prekjučer je proslavila ** rođendan, stoga joj svi želimo puno zdravlja, sreće, ljubavi, živaca i snage u nadolazećim pripremama za vjenčanje i sve ostalo što si još-uvijek(!)-gospodična sama zaželi. 2) Naša draga NG iliti Enđi iliti Anđela je u utorak proslavila svoj ** rođendan, izljubili smo je na probi, no nije na odmet još jednom joj zaželjeti zdravlje, sreću, ljubav, puno položenih ispita i dobrih komada (jednog već ima, ali od viška glava ne boli, ne? ) Nadalje, u nedjelju navečer naša se vesela družina svirajući i pjevajući dovezla iz Bratislave, a provod u Slovačkoj se može opisati samo jednom rječju: ŠKODA. (ili sa puno slika i mojih nesuvislih komentara). Škoda, naravno. Alfa i omega ljudske egzistencije. Dečki: Božo, Karlo, Krkač iliti Hrvoje i Darać. U kronično nepozerskom stavu. Odmorište u Sloveniji. Cure (Marija, Martina Vran, Anna, Željka, Jasna), spontane kao i uvijek. Sve zainteresirane modne agencije neka se jave Jasni na mail. Austrija. Dio atmosfere iz busa. Božo, kao dostojan nasljednik Hrvoja Bana, predvodi pjesmu. Basprimašice u usponu. Možda u krivom tonalitetu , ali se ipak penjemo. I, dok se neke cure bore za obaranje predrasuda o nespojivosti žena i tambura, druge mirno spavaju. Zlatna plaketa Željkinom sjenilu. Mens sana in corpore sano. Gajevke prakticiraju aerobic pri prvom dodiru sa slovačkim tlom... ... dok Zoran i Goran prekticiraju neke druge, prilično sam sigurna, ilegalne, radnje. Ovdje valja napraviti kratku stanku i zahvaliti se slovačkoj policiji (kao prvo jer nisu uhitili ova dva nestaška) jer su zaustavili promet, dopustili nam da se okrenemo po nekim crtama po kojima se nikako ne bismo smjeli okretati (nisam išla u autoškolu) i otpratili nas do hotela jer se naš šarmantni vozač izgubio. Hotel nam se nalazio na stadionu nogomentog kluba Rapid, a izgledao je ovako. Po dolasku u hotel, smjestili smo se, okupali i presvukli (dobro, kako tko) i krenuli u centar Bratislave na otvorenje festivala/natjecanja. Cure su, naravno, našle priliku da se uslikaju: Pored Željke je gospođa koja pjeva u Carolostadienu. Gospodin s Božom, Krkačem/Hrvojem i Antom se zove Čumil i on ne pjeva u Carolostadienu. Na otvorenju je pjevao jedan slovački zbor i Akademski zbor "Ivan Goran Kovačić" iz, pogodili ste, Zagreba. Fanatici sakralne glazbe kakvi jesmo, umrli smo od dosade. No, neki su uspjeli odglumiti zainteresiranost: Vratili smo se u hotel i počeli uštimavati u predvorju hotela. To je izgledalo ovako: Nakon probe smo se svi, više-manje, razišli po sobama. Neki su spavali, neki nisu (moja cimerica Martina Vran i ja smo, nakon poduljeg brbljanja, zaspale uz slatke zvuke nekog mađarskog dokumentarca). Jedna dražesna slička idućeg jutra. Doručkovali smo, održali još jednu kratku probu, kostimirali smo se i poredali pred busom. Zbor je izgledao ovako: A Gajevci, nakon dugog vremena opet u crno-bijeloj kombinaciji, nekako ovako: Gužva bila malo u autobusu, morali smo se malo stisnuti... Nakon nastupa u jednoj zgodnoj, no ne baš prostranoj kapelici sa još dva zbora - simpatičnim češkim tetama i Kovačićem - pobrasmo ogroman pljesak i čak je striček fotograf zamolio nas tamburaše da ostanemo na pozornici da nas može fotkat bez zbora, što je inače rijetko kao snijeg u svibnju; navikli smo da su tamburaši u takvim kombinacijama prilično marginalni. Nakon nastupa smo otišli promjeniti lovu, a onda smo se raspršili po gradu. Da bi poštedjele dečke izloga i dućana sa cipelama, cure su se separirale, zbog toga su i fotke odvojene. Ovako izgledaju slovačke krune (oni kažu koruna)... I dečki su imali love... Kod nas je uslijedio još jedan set "spontanog" uslikavanja... ... i hrana... ovo sve smo smazale nas pet krhkih dama. Ovo se događa kad eksperimentirate sa hranom... Umak je od borovnica (za neupućene - bilberry i blueberry su isto - ja sam time tri dana razbijala glavu) i bio je odličan, a i prilično je nasmijao cure. Na povratku smo se počastile take-away kavom. Zanimljivo je što na "muškim" slikama iz tog perioda nalazimo samo ovu temu... ... i ovu temu. Vratili smo se do autobusa u uputili prema gigantskom šoping-centru. Što su djevojčice htjele poručiti ovom slikicom, nije poznato... ...ali znamo da ide u kompletu s ovom. S obzirom da su seksistički komentari u Gaju općeprihvaćeni, vjerujem da neću puno pogriješiti kad na pišem da se na ovoj slici vjerojatno manifestira urođeni ženski nagon kad vidi štangu... Nakon 2 sata i puno goreprikazanih novčanica manje. Negdje u vrijeme kad su slikane ove slike, odlučena je sudbina Jedne Pjesme, Himne, One Koja Će Se Stalno Ponavljati. Dame i gospodo, Grupa Nikad Skupa i "Sve birtije obiš'o sam". Nakon toga uslijedila je još jedna proba, a nakon toga... samo pratite slike... Dečec u bijeloj majici je mladi voditelj Carolostadiena, Marko Skorin. Iduće jutro započelo je sličnom, samo nešto manje alkoholiziranom, atmosferom: A onda opet put pod noge (autobus?) i na natjecanje. Gajevci su, kao i uvijek, izgledali prekrasno: A nakon svirke, ručak (većina je jela pizzu, ne preporučamo): Pa opet malo fotkanja: A onda proglašenje pobjednika, ili nešto slično i pljeskanje, pljeskanje, pljeskanje. Gajevci su si dali oduška i pljeskali u valovima, ritmu valcera, ritmu tanga i vjerojatno nekim ritmovima samo njima poznatima. I, napokon, ono po što smo došli, srebrni band: Raspoloženje u hotelu na nivou, kao i prethodne večeri: Iduće jutro obilježio je posjet gradiću Devínu u okolici Bratislave, te pentranje na srednjovjekovnu tvrđavu koja je ujedno i muzej tog malog grada. Gajevci koriste priliku za fotosession nad Dunavom: Par iza nas su Juraj, odmilja Češkoguz (cure će znati ),naš vodič i predsjednica Carolostadiena koja se baš i vidi iza naše Martine Vran. Ručali smo na račun Carolostadiena u restoranu blizu našeg, već bivšeg, hotela "Rapid". Par sličica: Ovo gore se na slovačkom zove kurací šalát i, što god vaši perverzni mozgovi mislili o tome, to zapravo jest pileća salata. Jako fina (uvjerili se Božo, Jasna i Ante). I onda doviđenja Slovačkoj i opet, kroz Austriju i Sloveniju, do Zaprešića, Zagreba i Karlovca. Slika puta natrag ću vas poštedjeti jer su veoma slične onima puta tamo, svirka, smijeh i kartanja. Velika hvala iz Zaprešića ide Chorusu Carolostadienu što su nas pozvali s njima na put i što su se, unatoč suprotnim očekivanjima iz našeg tabora, pokazali odličnim društvom. Obje predsjednice su naglasile da je ovo putovanje tek početak jedne suradnje, jednog prijateljstva, između dva grada, dva zbora i pedesetak (a i više) ljudi. Ja ću isto bit sladunjava i ponoviti ono što već svi znate, a to je da su Gajevci jedna izuzetna ekipa, gdje god bili, što god radili i u kakvim god okolnostima, što smo sada opet dokazali. I moram se zahvaliti svojim curama jer su najbolje prijateljice na svijetu. Oni koji poznaju Gajevce primjetit će da Martina Vran ne svira sa nama, ona je "uletila" kao zamjena Anđeli koja je odustala od puta zbog ispita, no besprijekorno se infiltrirala među nas i ponosni smo što je možemo nazvati našom, zasada počasnom, a sa vremenom možda i redovitom (vidjeli ste fotke, cura svira k'o velika) članicom Gaja. Veliki pozdrav Martini Vran!! No, eto, već u ponedjeljak smo bili prisiljeni vratiti se svojim uobičajenim životima, poslovima, školama, fakultetima, a i ostatku orkestra. Odradili smo nastup povodom Jurjeva u Osnovnoj školi "Matija Gubec" u Gornjoj stubici. Par fotki, da vidite i Gajevce koji nisu putovali: Dobro vam poznato lice našeg voditelja Danijela Pa Martin I opet Danijel, u društvu dva komada, Martine i Anđele Hrvoja isto dugo niste vidjeli, maše vam A ovo je naš novi basist Rikard. Kako je prošao nastup neću pričati, samo ću napisati da je najpozitivniji komentar našeg Ducea bio "Dobro ste odglumili". Ali, dok ovo čitate, dvadesetak trzalica marljivo trza u svojim sobama, dvadesetak ručica prebire note Koncertnog allegra, Carmen, Plesa na Žici, Na saoniku (hm, kako naziv u lokativu staviti u genitiv??), Menueta pastira i Zagrebačke promenade jer će spomenute skladbe, ako sve pođe po planu, u utorak postati prvi dio našeg drugog nosača zvuka. Podsjećam Gajevce da je potrebno nacrtati se u utorak (yes, prvi maj) u 9 sati (yes, ujutro) u Kinodvorani u Zaprešiću. Hranu si sami ponesite i obucite se udobno jer će to, prema najavama, biti jedan veoma dug dan. Osim toga, u petak nas očekuje Smotrablablabla/Trešnjevka. Izvještaj dobijete vjerojatno i to, kako stvari stoje, od mene, opet vjerojatno. Nadam se da vam količina slikica nije bila prenaporna i da mi neće zabraniti pristup imageshacku zbog zlouporabe. Ako se kome ne sviđa kako je ispao na nekoj slikici ili ga je strah da na dotičnu nabasa roditelj, nek javi, maknut ćemo. Pozdrav svima i do tipkanja, Anna P.S. Potpuno sam zaboravila pozdraviti svog budućeg muža #10 , Andreja, bez kojeg bi ovo putovanje za mene zasigurno imalo nešto drugačiji ishod.

- Tu-ru-kni! (4) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -