Tamburaški zbor Gaj Zaprešić

Datum: 25.11.2006., dan: subota, sat: 21:07

Na parove razbroj do Božića!

Dobro veče, cijenjene dame i poštovana gospodo! Moj veliki naklon svima. I, naravno, moj veeeeeeeeeeeliki osmijeh! Vidite ga, ne? Dobro, ovako, pod broj jedan: vidim ja tu naša NG čestita imendane bivšim i sadašnjim Gajevcima, a mene (kao jednu veliku Gajevsku konstantu) zaboravila. Derivirala me. Derivacija od c=0. Al, no frx, ne uzimam ja to za zlo, NG nije znala, nego se, u biti, samo želim pohvaliti - imam dva imena. Krštena Martina, a prozvana i znana pod Jasna. A imendan mi, ovako i onako, čestita samo moja najdraža family, Brko moj (ako i kad se sjeti) i moja jednom/buduća super-kuma. No, da pustimo moje hvalisanje i moj (veliki) ego na miru i prijeđemo na nešto Gajevskije, khm, khm, jelte? Ovakeco, subota je navečer, ja sam doma jer me nitko ne zove van (tu bi trebao doći jedan uzdah sažaljenja, al mi je sasvim fino pa ga nema), Brko moj negdje "gažari" (valjda, barem mi je tak reko, osim ak nema neku... piiiiip tu_dolaze_psovke_na_njegov_račun_za_slučaj_da_ima piiiip) pa sam sama doma, ništa nisam pospremila i neću (poso, jelte, čeka jer se meni ne da sad ni_poslije_mi_se_neće_dat), toplo mi je (a inače sam zimogrozna) i popapala sam tonu (karikiram) čokolade... I, tako mislim, čokse više nema, šta ću, šta ću???? Lagano palim komp, konektam se još lakše, klikam Gaj-blog... Razočaranje. Gajevci prezauzeti, blog se obnavlja na parove razbroj, šmrc. Odlučih utjecati na to!!! No, no, polako, nikam mi se ne žuri. Svratih prvo do dragih mojih kod kojih već dugo nisam bila.... Pozdrav, Octobrica, Malena, Koprivničani, Koke i svi ostali s Hal-liste. A sad za ozbač, o Gaju. Dakle, iako ne pišemo punom parom, sviramo punom parom. Božić je pred vratima, očekuje nas mnogo napornih stvari. Doduše, ne mislim na napornu svirku, ipak smo te pjesmice svirali 850.982.133 (riječima osamstopedesetmilijunadevetstoosamdesetdvijetisućestotridesetitri) puta i ta brojka svakom probom/nastupom neumoljivo raste. NEGO!!! Treba izdržati sva ta naporna putovanja do ZG-Dubrave, PC-a, Mača i inih sličnih dalekih destinacija (u prosjeku 15km od mjesta održavanja proba). I!!! I, još jednu stvarno napornu stvar. Sve te zakuske.... mmmmmm.... mnogo velik napor za bušice mojih dragih tamburaša. Sve u svemu, iskreno se veselimo nastupima koji su pred nama: 07.12. Božićni koncertu crkvi u Dubravi 16.12. Božićni koncert u Pastoralnom centru (PC-u) 17.12. Božićni koncert u POU Zaprešić 24.12. Polnoćka u Župnoj crkvi Marije Kraljice Apostola u Zaprešiću 26.12. Božićni koncert u Maču kao i svima onima koje sam, eventualno, moguće, zaboravila. Istini za volju, probama se baš i ne veselimo, ali uz jedan konstantan (ne deriviran, možda samo integriran u intervalu od 2005 do 2006) božićni repertoar ja se pozdravljam s Vama... Veselje ti navješćujem Svim na zemlji Djetešce nam se rodilo Radujte se narodi Zdravo budi, mladi Kralju Mehki snežek Pastorale Svjetla u noći Tiha noć Priča pastirčeta iz Betlehema Dobar večer, dobri ljudi Narodi nam se (stay tuned, there's more... but not tonight) Do pisanja i čitanja, dugo_me_nije_bilo_tko_zna_kad_ću_ponovno Jasna P.S. Sad tek vidim... pa ovo nam je ravno 100-ti post!

- Tu-ru-kni! (5) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 11.11.2006., dan: subota, sat: 16:18

MARTINJE!!

Sretan imendan našoj Martini Gagro, kontrašici i bivšem kolegi Martinu Pušiću, koji je svirao brač! A ja ne bi bila ja kada ne bi napisala nešto o Martinju! Martinje je uvijek bilo, to je danas, a biti će i sutra vrlo važan događaj za svakog vinogradara i vinara kao i za svakog ljubitelja plemenite i dobre vinske kapljice jer upravo na taj dan 11. studeni - mošt se i službeno pretvara u vino. Martinje se danas njeguje kao narodni običaj uz jelo, piće, pjesmu i glazbu prema tzv. "Križevačkim štatutima" iz 1696. godine. Običaj "Martinja" još se uvijek njeguje u sjeverozapadnim predjelima Hrvatske te u Slavoniji dok Krštenje mošta ili Martinje nema tradiciju u Dalmaciji i Istri. Postavlja se pitanje: “Zašto se mošt krsti baš na imendan Martina te zašto se u toj prigodi najčešće jede guska?" Pa evo, u 4. stoljeću živio je čovjek po imenu Martin. Martin je bio starorimski legionar i veliki ljubitelj vina. Nakon što je završio svoje školovanje u francuskoj školi svetog Hilarijusa trebao je postati kršćanski biskup ali, kako kaže legenda, Martin nije želio postati tako visoki crkveni dostojanstvenik, odnosno biskup. Na sam dan njegovog imenovanja biskupom, Martin je pod svaku cijenu želio izbjeći imenovanje za biskupa pa se iz tog razloga sakrio u guščak. Međutim, guske u guščaku odale su ga svojim gakanjem pa je tako ipak na kraju Martin morao postati biskup. Martin je kasnije kao biskup u želji da propagira vino uveo ceremonijal krštenja mošta ili "Martinje". Prije tog vremena to je bila zabranjena poganska svečanost. U ceremoniji krštenja mošta u Zagorju neizbježne su uloge: domaćina stoloravnatelja fiškuša ili vinotoče gospona sudca kume i kuma mošteku i na kraju najvažnije biškupa sa svojom svitom (ministranti, i mežnar). Dobru zabavu želi vam Enđi!

- Tu-ru-kni! (2) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 10.11.2006., dan: petak, sat: 19:12

Nastup u Geodetsko tehničkoj školi

Danas u pola 9 (ujutro) skupilo se nas svega 8 tamburaša koji su se uputili u Novi Zagreb na nastup. Povod našeg ranog nastupa bila je proslava 15. godišnjice djelovanja Geodetsko tehničke škole. Broj svirača se i povećao na čak 10 dolaskom svirača koji žive u Zagrebu! Proslava je započela našom interpretacijom himne. Zatim je riječ preuzela ravnateljica škole koja je 15-minutni govor započela od godine 1971. U glazbenom dijelu nastupili su i učenici velikogoričke škole- saksofon, klarinet i klavijature. Zanimljivi su bili i plesači akrobatskog rock&rolla koji su plesali na pjesmu Prljavaca, Previše suza u mome pivu (mislim da se tako zove ). E onda smo mi uz pljesak publike odsvirali Zagrebačku promenadu i Mađarske plesove. Moram priznati da je dvorana bila puna. Uz ravnatelje srednjih škola (da, da bio je i naš cijenjeni ravnatelj srednje škole iz Zaprešića, gdin Alan Labus ), profesore, bila je hrpa srednjoškolaca koji su super prihvatili našu svirku. Budući da je radni dan, ostali svirači nisu mogli nastupiti, ali nas desetero bilo je nagrađeno. Samo ću vam reći da je bilo fino! A evo i ja ću pohvaliti svoje kolege koji su danas, kao i obično, jako dobro svirali! A to su: Jasna Blažić, Željka Metelko, Dario Jambrošić, Goran Krkač, Božidar Peršin, Karlo Peršin, Ante Bodić, Ivan Jug, Danijel Rožanković. Evo, kako sam i rekla, ovaj je malo manji post! Pozdrav od Enđi!

- Tu-ru-kni! (0) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 01.11.2006., dan: srijeda, sat: 16:49

„PONOVO ZLATNI!“

Dragi blogeri, mislim da bi već bilo vrijeme da napišem nešto povodom našeg „zlatnog“ koncerta! Dakle, nedjelja, 22. listopad bio je veliki dan za TZ Gaj. Okupila se delegacija Gajevaca koju su činili predsjednica Marija, Jasna, Pero i moja malenkost, na benzinskoj postaji Filko kako bi dočekali naše drage prijatelje, Tamburaški orkestar Podravka iz Koprivnice. Kao dobri domaćini, odveli smo ih u obilazak Zaprešića. Jasna i ja u busu smo predstavile znamenitosti grada. Zatim smo došli do prve stanice, Novih dvora te sam ja kao pravi turistički vodič (ipak mi je to struka) upoznala goste s Jelačićevim dvorima, kapelicom Sv. Josipa, Jelačićevom grobnicom, Vrtlarevom kućom te golf terenima. Iako sam imala šalabahter, moram se pohvaliti da nisam čitala što je pohvalno budući da sam plavuša! Ovu slikicu sam posudila sa prijateljskog nam bloga. Nadam se da se Koprivničani neće ljutiti. Slika je nastala kod kapelice Sv. Josipa. Sada slijedi objašnjenje zašto većina ljudi gleda u visinu- slušali su me pozorno te su gledali zvonik kapelice. U pozadini se vide Jelačićevi dvori koji su (napokon) u obnovi. Zatim smo popili piće u Vrtlarevoj kućici, današnjem caffe baru golf terena. Naravno da smo pili bezalkoholna pića. Ipak nas je čekao važan koncert! Eh, nakon razgledavanja, čekao nas je posao. Došli smo u Pučko otvoreno učilište gdje nas je čekala proba na pozornici. Mi, Gajevci prošli smo neke pjesme i onda je uslijedila opća euforija kada su nam se pridružili Koprivničani u skladbi Na saoniku. Budući da je nas u TZ-u Gaj 22 svirača, što je relativno malo, svi su se oduševili kada se broj svirača povećao. Isprva je bio problem s mjestima, ali i to se riješilo. Nakon probe, cure su dočekivale goste dijeleći im program koncerta dok su dečki prodavali cd-e, i to jako uspješno! Koncert smo otvorili skladbom Zagrebačka promenada nakon čega smo prepustili dio programa našim prijateljima iz Koprivnice, Tamburaškom orkestru Podravka. Nastupili su pod vodstvom profesora Krešimira Lukačić i oduševili publiku svojim skladbama. Naše mlade nade uspjele su izmamiti osmijeh na svačije lice. Predstavili su se skladbama Ja sem Varaždinec i Ja posijah repu. Talentirani tenor, Josip Trzun, zvani Joža, imao je i scenski nastup. Evo par slikica da vam to predočim: Odsvirali smo skladbe s kojima smo osvojili Zlatnu plaketu u Osijeku, odnosnu Belišću. Za izvedbu pjesme Tambure u srcu, pomogla nam je naša vjerna solistica, prof. Danijela Pintar. Ovom joj se prilikom još jednom zahvaljujemo! I napokon nam je uručena Zlatna plaketa! Gospodin Julije Njikoš došao je sa suprugom, gospođom Verom Svobodom kao predstavnik te uručio našoj dragoj predsjednici i dragom voditelju Zlatnu plaketu „Paje Kolarića“! Zatim je voditelj programa, Gordan Lopac, poznatiji kao Medo, najavio cijenjenog gradonačelnika Željka Turka koji je čestitao i uručio svakom sviraču zahvalnicu kao javno priznanje za osvojenu Zlatnu plaketu. Kao šećer na kraju, uslijedila je završna skladba Na saoniku, u izvedbi TZ-a Gaj i TO-a Podravka. Svih 55 svirača sviralo je usklađeno. U Zaprešiću je tada po prvi put, u isto vrijeme i na istoj pozornici svirao toliki broj svirača! Nakon odrađenog službenog dijela, uslijedio je domijenak. Dečkima nije bilo dosta pa su nas počastili svojom svirkom. Slavili smo naš uspijeh s uzvanicima. Plesalo se i pjevalo do dugo u noć. Wow, malo je poveći post ali sam vam opisala sve što nam se događalo. Dobro, gotovo sve! Poseban pozdrav Koprivničanima! Nadam se da se uskoro ponovno vidimo! Pozdrav do idućeg, kraćeg posta! Enđi

- Tu-ru-kni! (6) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -