Tamburaški zbor Gaj Zaprešić

Datum: 28.07.2005., dan: četvrtak, sat: 10:27

Još jedna čestitka!!!

Datum: 20.07.2005., dan: srijeda, sat: 11:23

Šaljem Vam...

Eto, ako nikad niste bili u Zaprešiću, ja Vam danas nudim stranicu našega Grada i gornju sliku Novih dvora Jelačićevih (samo dajte, povećajte je). Naravno, uz napomenu, iako Novi dvori ne izgledaju baš ni 'novo' ni uščuvano ipak se nešto po tom pitanju pomaklo s mrtve točke! Jeeeej!!! Naime, na površini kompleksa Novih dvora (dvorac, vršilnica, galerija, kapelica, grobnica itd) uređen je golf teren. Pa, ako budete u prolazu svratite do Novih dvora, pogledajte dvorac, nabacite malo golfa za razgibavanja, prošetajte uređenim okolišem, ali ni za živu glavu ne ulazite u dvorac!!! Jok, jok, preopasno! Nakon svega toga skoknite do Konjičkog kluba Trajbar team (koji je u blizini) na ručkec u stvarno prelijepi okoliš. Možda čak i konja ugledate! Dobro, sad sam izreklamirala i Zaprešić i KK Trajbar team i Nove dvore. Još toga Vam nudim, za slučaj da Vam sve ovo prebrzo prođe i da Vam ostane puno vremena... Imamo mi u okolici još dvoraca; obiđite Lužnicu koja je očuvana i nastanjena (tamo borave časne sestre), Januševec koji je, također, očuvan, pa Laduč u kojem su nezbrinuta djeca... Ima toga još, ali to Vam je za jedan dan sasvim dovoljno! :-))) Iako ja smatram da Zaprešić sam po sebi nije ni interesantan ni lijep kao npr. Samobor sa svojom starom gradskom jezgrom, ipak vrijedi doći u naš kraj i obići dvorce kojih u blizini stvarno imamo napretek. Ja Vas, eto, pozivam do dođete... :-) Pozdravljam, Jasna Za prošli post i Pitanje dana ostavljam Vam ovo: Hvala svima za lijepe zelje i cestitke :-))) Jako ste mi dragi!!! :-))) PITANJE DANA **** Jeste li bili u našem kraju?

- Tu-ru-kni! (9) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 18.07.2005., dan: ponedjeljak, sat: 09:53

Meni!!!

Datum: 08.07.2005., dan: petak, sat: 13:35

Davne slike s one strane...

... s web strane (ako niste pogledali). Ja sam ih 'ukrala'. Ispisujem imena persona kojih se sjećam. Sadašnji svirači su 'boldirani'. Tak' da možete usporediti njihovo sadašnje stanje s njihovim prošlim (u boxu s imenima svirača su linkovi postova o pojedinim dionicama - sviračima i njihove nove slike). Pa, krećemo... ugodno Vam... smijanje! Prva takva... Gornji red, slijeva-nadesno: ja, Matija Galović, Hrvoje Kenjerić, Danijel Rožanković, Hrvoje Ban Srednji red, slijeva-nadesno: profesor Kresnik, Andreja Bartol, Ivana Antol, Marija Lovrečić, Mario Mihaljević Donji red, slijeva-nadesno: Matija Šporčić, Roža (ne zove se teta tako, ali je pjevala pjesmu tog naziva i ja je samo pod tim imenom znam) Ima još jedna... Gornji red, slijeva-nadesno: Mario Mihaljević, Marija Lovrečić, ja, Marko Bosner, Matija Galović, Hrvoje Kenjerić, Petar Sremac, Matija Šporčić, Hrvoje Ban Donji red, slijeva-nadesno: Danijel Rožanković, profesor Kresnik, ne znam curu (prekratko je svirala), Marina Kotrla, Ivona (zaboravih prezime), Ivana Antol, Željka Zorica, Nikolina (nekako), Martina Gagro, glava koju ne mogu ni približno identificirati, Andreja Bartol Nadam se da ste se nasmijali barem upola k'o ja... Pozdravljam, Jasna Na prošlo Pitanje dana ostavljam samo ovo: Palite svijeće za one kojih nema... Ne dajte da se ugase... Dok postoje uspomene i oni žive... PITANJE DANA **** Nađe li se u Vašem životnom prostoru koja uokvirena fotkica?

- Tu-ru-kni! (9) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 05.07.2005., dan: utorak, sat: 12:03

U spomen... Božidar Paurić, Baća

Htjela sam pisati veseli post o web stranici, ali sam odustala. Napisat ću post sjećanja na onoga tko je stvorio tu web stranicu. Ne sjećam se godine kada smo se on i ja upoznali... '98, mislim... Ali, sjećam se kako smo se upoznali. Ja sam sa svojom kumom (op.a. Marija s drugog brača, današnja predsjednica 'GAJ'-a) šetala svog 'cukija', a on se vozio biciklom i stao do nas. I, lijepo se on pozdravi s nama... ja zbunjeno gledam... Marija mi ga predstavi: "Ovo ti je Baća, moj dečko!" Eto, tako sam ja upoznala Božidara Paurića, Baću. I zašto je Baća sad toliko bitan? Dakle, on je bio vezi s Marijom dovoljno dugo da postane predsjednik Gaja, ljubitelj onoga što Gaj radi i istinski prijatelj većini nas koji smo u to vrijeme svirali. Gaj iz Baćinog doba sa sobom nosi i spomenutu web stranicu i članske iskaznice (ujedno i jedine koje su se uspjele realizirati) i mnoštvo prekrasnih uspomena. Vjerujte mi, Baća je bio svima prirastao srcu. Nosio je u sebi toliko dobrote, topline, radosti, poleta i želje... Mislite da ga hvalim? I hvalim, ali on je zaslužio svaku moju napisanu riječ... i trostruko više. Možda zbilja, kako kažu, iza svega ostanu samo lijepe uspomene... ostalo se zaboravlja! Povjerovala bih ja u to, da nije bilo njega. Ja mislim, da od nas nitko ne pamti loše stvari o njemu... samo smijeh, svesrdnu pomoć, veselje, palačinke, roštilj, jednog plavog yugića i njegovog novog hyundaija. No, eto, "svaka rijeka ide moru svom" i Marijina i Baćina je došla do mora na kojem su se njih dvoje razišli svaki na svoju obalu. Baća se udaljio od Gaja kao orkestra, ali ne i od prijatelja koje je u njemu stvorio. Uvijek bi pronašao vremena za popričati, nasmijati se, poslati SMS, pomoći, biti i postojati u našoj blizini! Našao je novu djevojku, vjenčanje je bilo na vidiku, a mi smo se veselili svatovima! A onda... Sjećate li se one nedjelje kada je Hrvatska osvojila zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu u rukometu? Ja je predobro pamtim. Uslijed sveopćeg veselja javio se mobitel. Stigao je SMS: "Baća je poginuo u prometnoj nesreći na pružnom prijelazu u Savskom Marofu." .... Nevjerica... Pa, ne može biti... Pa, kako... Zašto baš on... Sva buka i slavlje je zamrlo. Samo okrutna smrtna tišina. Gledaš lica ljudi što viču i slave, al' zvukove ne čuješ. Bol i tuga zaledili osmijehe, bijes zbog nepravde ugušio i najtiši ton. I... od prvotne nevjerice do stanja osviještenosti dolaziš kroz potoke suza... Od svih na svijetu, zašto baš on? Odgovora nema i NIKADA ga neće biti. Samo tišina, bol i žal za neizgovorenim, neurađenim... Na dan pogreba spustio se snijeg, prava sniježna mećava, cijelo je groblje pobijelilo. Nebo je divlje plakalo, ali mekim, mekim sniježnim suzama. Tamburaši su nosili lijes, Danijel je čitao riječi u sjećanje na našega Baću. Djevojka u bijelom iza lijesa. Stotine bijelih ruža. U predugoj povorci uz milijune suza oprostili smo se od Baće. Ali njegov osmijeh i njegove pjegice zauvijek ostaju u našim srcima, u našim uspomenama. Jedna svijeća za jedan prerano ugasli život... jedna ruža za ljubav kojom smo ga voljeli... jedan link da znamo da je i on nas volio... Tamburaški zbor Gaj Sjetite se onih kojih više nema, a značili su Vam puno Jasna NAJ-ODGOVOR na prošlo Pitanje dana: *Matt* ... i ja volim ljeto, uuuu, ljeto! PITANJE DANA **** U srcu svom palim svijeću za...

- Tu-ru-kni! (11) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 04.07.2005., dan: ponedjeljak, sat: 12:14

Kraj sezone!

Datum: 01.07.2005., dan: petak, sat: 12:39

Poziv!