Tamburaški zbor Gaj Zaprešić

Datum: 05.07.2005., dan: utorak, sat: 12:03

U spomen... Božidar Paurić, Baća

Htjela sam pisati veseli post o web stranici, ali sam odustala. Napisat ću post sjećanja na onoga tko je stvorio tu web stranicu. Ne sjećam se godine kada smo se on i ja upoznali... '98, mislim... Ali, sjećam se kako smo se upoznali. Ja sam sa svojom kumom (op.a. Marija s drugog brača, današnja predsjednica 'GAJ'-a) šetala svog 'cukija', a on se vozio biciklom i stao do nas. I, lijepo se on pozdravi s nama... ja zbunjeno gledam... Marija mi ga predstavi: "Ovo ti je Baća, moj dečko!" Eto, tako sam ja upoznala Božidara Paurića, Baću. I zašto je Baća sad toliko bitan? Dakle, on je bio vezi s Marijom dovoljno dugo da postane predsjednik Gaja, ljubitelj onoga što Gaj radi i istinski prijatelj većini nas koji smo u to vrijeme svirali. Gaj iz Baćinog doba sa sobom nosi i spomenutu web stranicu i članske iskaznice (ujedno i jedine koje su se uspjele realizirati) i mnoštvo prekrasnih uspomena. Vjerujte mi, Baća je bio svima prirastao srcu. Nosio je u sebi toliko dobrote, topline, radosti, poleta i želje... Mislite da ga hvalim? I hvalim, ali on je zaslužio svaku moju napisanu riječ... i trostruko više. Možda zbilja, kako kažu, iza svega ostanu samo lijepe uspomene... ostalo se zaboravlja! Povjerovala bih ja u to, da nije bilo njega. Ja mislim, da od nas nitko ne pamti loše stvari o njemu... samo smijeh, svesrdnu pomoć, veselje, palačinke, roštilj, jednog plavog yugića i njegovog novog hyundaija. No, eto, "svaka rijeka ide moru svom" i Marijina i Baćina je došla do mora na kojem su se njih dvoje razišli svaki na svoju obalu. Baća se udaljio od Gaja kao orkestra, ali ne i od prijatelja koje je u njemu stvorio. Uvijek bi pronašao vremena za popričati, nasmijati se, poslati SMS, pomoći, biti i postojati u našoj blizini! Našao je novu djevojku, vjenčanje je bilo na vidiku, a mi smo se veselili svatovima! A onda... Sjećate li se one nedjelje kada je Hrvatska osvojila zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu u rukometu? Ja je predobro pamtim. Uslijed sveopćeg veselja javio se mobitel. Stigao je SMS: "Baća je poginuo u prometnoj nesreći na pružnom prijelazu u Savskom Marofu." .... Nevjerica... Pa, ne može biti... Pa, kako... Zašto baš on... Sva buka i slavlje je zamrlo. Samo okrutna smrtna tišina. Gledaš lica ljudi što viču i slave, al' zvukove ne čuješ. Bol i tuga zaledili osmijehe, bijes zbog nepravde ugušio i najtiši ton. I... od prvotne nevjerice do stanja osviještenosti dolaziš kroz potoke suza... Od svih na svijetu, zašto baš on? Odgovora nema i NIKADA ga neće biti. Samo tišina, bol i žal za neizgovorenim, neurađenim... Na dan pogreba spustio se snijeg, prava sniježna mećava, cijelo je groblje pobijelilo. Nebo je divlje plakalo, ali mekim, mekim sniježnim suzama. Tamburaši su nosili lijes, Danijel je čitao riječi u sjećanje na našega Baću. Djevojka u bijelom iza lijesa. Stotine bijelih ruža. U predugoj povorci uz milijune suza oprostili smo se od Baće. Ali njegov osmijeh i njegove pjegice zauvijek ostaju u našim srcima, u našim uspomenama. Jedna svijeća za jedan prerano ugasli život... jedna ruža za ljubav kojom smo ga voljeli... jedan link da znamo da je i on nas volio... Tamburaški zbor Gaj Sjetite se onih kojih više nema, a značili su Vam puno Jasna NAJ-ODGOVOR na prošlo Pitanje dana: *Matt* ... i ja volim ljeto, uuuu, ljeto! PITANJE DANA **** U srcu svom palim svijeću za...

- Tu-ru-kni! (11) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -