TYCHE

Mali korak za covjecanstvo, ali ...

Jucer smo se vratili doma - jos jedan izlet u Washington DC je uspjesno okoncan i vazan zadatak napokon obavljen.

Nakon godinu dana i deset mjeseci od izdavanja Green Card i cetiri mjeseca od podnosenja zahtjeva za americko drzavljanstvo, zavrsen je cijeli postupak - vlasnica sam lijepe plave USA putovnice.

Procedura je bila slozena, sam zavrsni razgovor u pojedinim detaljima mimo icega sto sam cula od drugih i pronasla na internetu o tome, svecanost pristupanja i zakletve vrlo dostojanstvena i zanimljiva. Bila sam jedina Hrvatica u toj skupini od 30 ljudi - to znam jer smo prozivani po abecednom redu drzave iz koje dolazimo i svi smo morali ustati i pozdraviti ostale. Putovnica je rijesena i predana u ruke u roku od tri i pol sata od podnosenja obrasca nadleznoj instanci. Expeditious. Sretna je okolnost da se nisam morala odreci hrvatskog drzavljanstva.

Ovako me danas ujutro docekao moj radni stol - vec odavna znam da su mi radne kolegice i kolege zbilja sjajni ljudi i suradnici, ali ovo me je ipak zateklo











Ne vidi se na ovim slikama, ali cijela stolica i stol, ukljucivo tipkovnica i rubovi monitora su bili okiceni malenim naljepnicama - sicusne americke zastavice, natpisi, srdasca, zvjezdice i cvjetici - u to je bilo ulozeno podosta strpljenja, truda i naklonosti.

Jedino, nismo u sedam ujutro pili dobro rashladeni sampanjac (ljubaznoscu dekana i prodekanice), to smo sacuvali za kasnije .

Sam boravak je upravo proletio, ima li se u vidu da smo se par dana povlacili po raznim uredima (Boze, hvala Ti za GPS nas svagdasnji) i da sam svaki dan zapravo radila po sat-dva (i jos Ti hvala za brzu konekciju u sobi, bespla za clanove kluba ).

Unatoc tomu, imali smo vremena posjetiti i par zanimljivih mjesta, za sad samo par slicica.

Nikad nisam mislila da cu prizor s postera iz moje djevojacke sobe vidjeti uzivo:









Naravno, tamo je sve vec okiceno kao da je sutra uvece Bozic - nas hotel su ukrasili dan prije naseg odlaska





Ja sam od onih koji bozicno drvce unose na Badnje poslijepodne.

Nesto smo prosvljali po trgovinama, u obilju bljestecih dekoracija i bozicne glazbe koja tresti sa svih strana, zapazila sam neke pobunjenike koji NISU okitili trgovine.

U jednom izlogu se nalazi i objasnjenje koje glasi otprilike - uza sve duzno postovanje prema nasim klijentima, mi slavimo blagdane jedan po jedan - sretan vam Thanksgiving day

Za Amere je Thanksgiving Day zbilja vazan blagdan, i uz Bozic - najvaznije obiteljsko okupljanje.

Obzirom da smo letjeli u predvecerje Dana zahvalnosti, ostali smo bez tradicionalne gozbe. Pozvani smo bili doduse na dva mjesta, ali smo uljudno odbili s obrazlozenjem da dolazimo poslijepodne, da jos moramo pokupiti Maggie iz pseceg hotela i da cemo biti umorni, pospani i prljavi od puta.Otprilike je i bilo tako - a ja sam skuhala povrtnu juhicu i napravila finu salatu uz prepeceni razeni kruh i sir.

Sto se jede za Thanksgiving i zasto spominjem gozbu?

Otprilike isto sto i za Bozic, i za one koji nisu nikad prije citali ovaj blog, a vec razmisljaju o bozicnom jelovniku i mozebitnim novinama i promjenama, tri prijasnja poprilicno dugacka posta s tradicionalnim receptima za jela koja se posluzuju za oba blagdana na svakom americkom stolu.

Blagdanski stol 1. dio

Blagdanski stol 2. dio

Blagdanski stol 3. dio

Do iduceg posta - ostajte u dobru...