|
|
ponedjeljak, 23.06.2008.
Kako je bilo i sto smo radili - 2. dio
Samo jos par crtica i ova prica s godisnjim bi bila okoncana.
Malo nam je uvijek zao sto ne stignemo par dana i na more, ali ne mogu se odluciti na to - nekako mi je vaznije da do maksimuma iskoristim vrijeme s obitelji i prijateljima...
Sve se dakle odvijalo po voznom redu da se sto vise stigne, kave, ruckovi i posjete, obitelj, prijatelji, bivsi poslovni suradnici do kojih mi je i danas stalo. Nekako mi je tesko kad mislim o tome, sad zivim daleko bolje i lagodnije ali nedostaje mi moj bivsi zivot, nedostaju mi moji dragi ljudi.
Sto smo radili i sto smo vidjeli - par slikica.
Ovo smo zatekli na glavnom gradskom trgu, a vi prosudite o cemu je rijec - moram dodati da je sve to bilo uklonjeno jos isti dan
Slikovita prica o tretmanu pasa.
Naravno da smo se nasli i u navijackom pohodu na dan kad je Hrvatska satrala Njemacku - mi doduse nismo bili aktivni sudionici kolone, samo neduzni suputnici na putu do kuce
ali srce nam je poskocilo - svakom iz razlicitih razloga. Gazda je naime cuo da su osim engleskih, hrvatski navijaci najludi pa se pitao kako cemo proci s jednog kraja grada na drugi s mannheimskim tablicama a da nas ne proglase Svabama i ne iznesu na motki posute katranom i perjem.
Meni su decki bili bas simpaticni.
Elem, imali smo srece sto je Hrvatska pobijedila, tako da smo dobili samo visekratno BUUUUUUUUUUUIJUHUUUUUUUUUUUFIJUUUUUUU  uz slikovito mahanje u prolasku na dugoj ruti kroz grad do kuce. Na pojedinim dijelovima ceste promet je doslovce bio zaustavljen, svi su naravno pjevali i plesali na ulici i grlili se. Jedan vlasnik birca je cak iznio stol na sred ceste i tocio u plasticne case svakom tko se provezao pored i otvorio prozor. Ludnica !
Ispred samih kucnih vrata kad sam izasla da otvorim kapiju da bismo se uparkirali u dvoriste, grupa od desetak veseljaka nam je pocela pjevati neku - cini mi se posprdnu - pjesmicu na njemackom, na sto sam se ja samo veselo nasmijala. Gazda nije bio tako veseo kad ih je vidio kako su okruzili auto. Nije znao i nikad nije imao prilike vidjeti kako se ja zapravo dobro drzim na PR podrucju  . Masuci rukom i autoritativno trazeci tisinu sam ih nadglasala - uzalud vam trud sviraci, vasa pjesma je hvale vrijedna i ima zavidan umjetnicki dojam, ali dzaba vi nama pjevate, mi imamo samo njemacke tablice na autu, ali ni rijeci te pjesme ne razumijemo jer nismo Nijemci ... Pa je tu nastalo odobravanje  .
Pa su nam u to ime pokusali uvaliti dopol popijenu i stoput oblizanu flasu da se skupa proveselimo, ali smo ih slagali da ne pijemo iz religijskih razloga, ali cemo to nadoknaditi cajem od kamilice doma, onako po staracki  da se proslavi.
I jos nesto zanimljivih detalja...
Prizor s izleta jos tu u Njemackoj. Vodili smo ceru u Idar Oberstein ( tamo smo bili prosle godine o cemu je napravljen i POST .
To je inace medunarodni centar industrije i obrta prerade poludragog i dragog kamena, koga zanima vise nek pregleda
LINK 1 , LINK 2, a u gore navedenom postu ima dosta slika.
Nisam je upozorila da ne slika po tudim dvoristima usput. Ono sto je ona zapravo pokusala uslikati je slikoviti ulaz u stari rudnik koji naravno vise nije u funkciji,
a onda se iza ograde iz trave digla i ukazala necija glava s iskolacenim ocima
Samo jedan detalj da se vidi sto sve ti obrtnici i umjetnici rade od svih vrsta poludragog kamena
I naravno crkvica uklesana u stijeni - jos jedan pogled
A kad je o pogledima rijec, obratite pozornost na POGLED  ove gospode kraj koje smo slucajno sjeli u crkvi - jamcim vam autoritetom cjepidlacke mame da mi je kcer na sebi imala sasvim dolicnu crnu pristojnu haljinu-kosulju do iznad koljena i tajice ispod toga, dakle nista neprimjereno crkvi gdje je fotka snimljena.
Inace se ne slikamo u crkvi, ali ovo je bilo za vrijeme ceremonije i godisnjice mojih roditelja o kojoj je bilo rijeci u proslom postu.
Jos malo prizora sa slavlja, nisam u proslom postu stavila sliku mladenacke torte, kakav propust !!!
Moj brat je podmukli saljivdzija kad je o slikanju rijec- besprizorno ce vas uslikati ravno medu rogove dok jedete i onda se neduzno cuditi cemu se vi pjenite . Ova slika je cropirana da se ne vidi glodalac batka na svecanoj prigodi,  jer bi me se u protivnom moja draga osoba odrekla preko novina  ali samo da imate sliku o tome kakve vrste obiteljskih slika mi cuvamo. Naravno da je i brat dobio salve protesta ne jednom,  ali ga to ne sprjecava da nastavi s tom veselom praksom koja je svima simpaticna sve dok sami ne postanu meta i vide SVOJU sliku gdje ogromnih ociju munclaju neku komadinu mesa ili se dave u kolacu.
Sestra mi dobro svira gitaru, ali kad se ukazala s ovim - cini mi se da je to bio za nju povelik zalogaj
Pitali smo seku da nam pokusa pomoci pronaci malu hrvatsku platnenu zastavicu koja bi pristajala uz ovu americku sa slike, pa da u nasem hrvatsko americkom domu imamo obje, ali ni ona ni mi nismo uspjeli. Zato je njezin sincic bio kreativan i napravio vlastorucno jednu s posvetom napisanom iza na poledini. Ta nam je jos draza bas zato sto je ON napravio svojom djecjom rukicom najbolje sto je znao
I naposljetku, malo reklame... Ima jedno mjesto u Osijeku gdje mozete kupiti jako, jako lijepe poklone za svaku prigodu. Meni je recimo velik problem kad se nadem u situaciji da moram pokloniti nesto nekom tko vec ima sve. U tom slucaju je dakle ova mala galerija unikatnih darova moj pravi izbor vec godinama. Kad ne znate sto pokloniti i kad niste sigurni je li poklon primjeren - ovo je mjesto pravo rjesenje !
Rijec je o mjestu koje se zove Salon poklona „Čočić“ Osijek, na adresi Gunduliceva 9. Ovo nije placena reklama, ljude cak i ne poznajem - ja sam tamo samo redovan kupac, ali odusevljena izborom i vrstom uradaka, ljubaznoscu osoblja i nacinom poslovanja. Tamo smo kupovali kad smo isli u USA godinama, a i sad za nase pojedine prijatelje ovdje u Njemackoj i svi su bez iznimke bili odusevljeni.
NEKA VRSTA LINKA , ali cini se da im je stranica nedostupna.
Tu se prodaje cijeli niz tradicionalno spravljenih slastica poput domacih marmelada i dzemova, sira od breskve, dunje ili kajsije, rakija svih vrsta s vocem ili orasima u predivno oslikanim i aranziranim flasicama svih oblika i velicina, razni likeri, suho voce u cokoladi oblikovano poput pralina ukusno spakirano i aranzirano, razne vrste aranzmana u suhom cvijecu ili nekoj drugoj vrsti materijala, ikebane, ukrasne svijece, pojedini predmeti s motivima hrvatske etnicke bastine, nakit i ukrasi za interijer. Ima za sve ukuse, od zbilja krasnog dizajna do pomalo kicastih rjesenja, ali to je ok, netko voli nesto.
Kome je do toga ima posebna sekcija indijskog nakita, predmeta, ukrasa i odjece koja je prelijepa i bogata izborom, no nama konkretno nije bila zanimljiva.
Zao mi je samo sto nisam imala aparat niti mobitel pri ruci da napravim malo fotkica da vam docaram ovo bogatstvo boja i materijala. Ove godine nas je usluzila jedna mlada plavokosa djelatnica ciji su rad i angazman zbilja bez premca i nadam se da to njezini poslodavci znaju i cijene.
U Njemacku smo se vracali ovaj put preko Madarske, visestruko manje cestarine, ugodna voznja, nema zlostavljanja na slovenskoj cesti preko Ptuja koja ima sve karakteristike kozje staze a preko nje se usmjerava teski medunarodni promet izmedu kucica i kokosinjaca, pa gmizete tu dionicu puta do u beskonacnost. Nije nam jasno kako uza sve to nemaju stida pa ce jos naplacivati i 35 eura vinjete - SVAAASTA  !
Zato smo mi isli preko Made, to nam je nekih - ako je vjerovati trasiranju navigacije - petnaest minuta duzi put, a platili smo samo cca 7 eura vinjetu za Madarsku i mislim isto toliko za Austriju. Koliko kosta u Hrvatskoj od Dakova do slovenske granice, plus slovenska vinjeta plus austrijska + harac za tunele u Austriji - izracunajte sami.
Par prizora Baranje i predivni otvoreni horizonti
I tako, sad smo tu gdje jesmo.
Nakon razdoblja opustanja slijedi plac i skrgut zuba - nadebljali smo se i nismo vjezbali, jeli smo kao pomamni cetiri tjedna, osjecke pekare su nas tretirale kao careve koliko smo cesto i koliko puno kupovali i sopali se tom hrvatskom verzijom junk fooda. Da iskoristimo vrijeme dok smo tamo. Jer smo na godisnjem. Jer se tako castimo samo jednom godisnje. Jer nema do bureka i kroasana sa sunkom i sirom, kukuruznih peciva kakva ne mozes u Njemackoj naci, lisnatih prutica od kukuruznog brasna, langosica sa i bez sunke, krofni s pekmezom i onim finim layerom stauba preko, pizza, strudli s jabukama, visnjama i slatkim sirom, osjeckog jogurta, mamine kuhinje i kolaca, bratove njanjetine i povrca ispod peke, sestrinih i sogoricinih kolaca, slavonskog speka onako na sitno isjeckanog pa poprzenog s jajima za dorucak ...
Uglavnom - pobrala sam s danasnjim danom ravno deset kilograma viska u roku od nepun mjesec dana - kod mene to jako brzo ide i jedva doceka kad se kazaljka na vagi pomice na gore  .
Stravicno sporo ide kad krenem na projekt topljenja masti - sto sad slijedi. Ponovo na dijetu  i workout pet dana u tjednu po sat ili dva, kako mi vec bude islo.
Ovako izgleda dobro nahranjen gospodin suprug od nece reci koliko kila i komadina zene od ( tad kad je slikano ) cca 80 kg. Danas ujutro je vaga pokazala 85.5 kg. Gazdi je samo Bog svjedok sto vaga kaze. To ga nece spasiti od krvnickog zdravo izbalansiranog i od strane nutricionista potvrdenog rezima ishrane koji nam slijedi. Plus vitamini i minerali. Doduse, ne buni se jadan, samo sto tesko uzdise u kad se sjeti da mora svaki dan u sest odznojiti sat vremena na spravi - radije se preferira izvaliti u fotelju i blazeno gledati tv.
I za kraj, jedina osoba koja je stalno jela kao da je iz gladi utekla a koja se nije udebelila.
Moram naglasiti da je bila cijelo vrijeme pokora za obje susjede i skoro cijelu moju rodbinu koji uglavnom drzi macke po kucama. Prvo je ujutro izlazila u dvoriste da obavi sto se prvo obaviti mora i pri tom opustosila zdjelice s macjom hranom obje susjedovske macke koje su bile na verandama. Onda kako smo redom danima isli po gostima i tamo je pobrstila sve sto se pobrstiti dalo. Buduci je zbog bolesti na dijeti i ne smije jesti masno, strahovala sam kako ce se to odraziti i vrebala trebam li joj dati lijek ili ne - ali ona je bila cijelo vrijeme vesela i sve je bilo u redu. Srecom macja je hrana bila kvalitetna i nemasna pa je bilo sve kako treba. Tamo gdje nisu imali macke kljukali su je piletinom i oblizivala se od uha do uha. Njoj je dakle bio dobar ulov i gdje god da smo se nasli tretirali su je kao pocasnog gosta.
I eto, time bi prica o godisnjem bila okoncana 
Do iduce prigode ostajte u dobru 
|
- 10:40 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
petak, 20.06.2008.
Kako je bilo i sto smo radili - 1. dio
Godisnji je zavrsio.
Nalazimo se u stanju zadovoljnog umora i iscrpljenosti, vratili smo se u nas drugi dom i sve se polako vraca u kolotecinu.
Prvo je cera zvjera dosla ovamo i proveli smo nepun tjedan u opustanju, hodanju unaokolo, provodima i izletima uzivajuci sto smo skupa ( i u dobroj klopi ), onako opusteno i bez sminke ( ali s palmicom iz sladoleda zataknutom za potrebe slikanja ) .
ili sa sminkom
Nije se znalo tko se kome vise obradovao, pas ceri ili cera pasu.
Sve u svemu, bilo nas je svugdje, bilo je lijepo.
Jedino sto nismo nigdje izlazili uvece jer je Gazda rekao da mu ne pada na pamet u bazi u klubovima stapom rastjerivati sve one koji bi se poceli kao komarci rojiti oko cere.
Salio se, naravno - tijekom tjedna nema nista uvecer jer i civili i vojska rano idu spavati, radi se naporno i uvece se izlazi samo vikendom, a mi smo onda vec bili na putu.
To kad smo spakirali pinkle i krenuli za Osijek.
Inace, i ja i cera imamo isti obicaj - praviti spiskove za sve i kojesta.
U slucaju kad se putuje, spiskovi sto ce se ponijeti se naprave detaljno desetak dana ranije, sve je ionako cisto i izglacano, a onda se sve samo uvali u putne torbe za sat vremena. Ne dopustam da mi se itko petlja u pakiranje, to je jedini nacin da tocno u svakom trenutku znam gdje je sto. Cera je spinklala svoje. Sve sto smo nas dvije vlastorucno spakirale vecer prije polaska, to smo i servirale kod izlaznih vrata. Ranom zorom kad je Gazda nakon dobrog dorucka, kave, tepanja i vruceg tusa sisao u prizemlje i kad je vidio sto ga ceka - presjeklo ga je - bio je uvjeren da NEMA TEEEORIJE da ce sve stati u auto - a covjek vozi Jeep .
Naravno da je stalo! Sve je bilo lijepo isplanirano, i nasi pinkli i odijela na vjesalici u putnim vrecama i cerini pinkli, i pasuljini pinkli, i laptop, i pokloni, i lijekovi za nedajboze i putna gozba ukljucivo i cuga.
Inace, svake godine kad shvati sto sve mora utovariti u auto, Gazda demonstrativno kaze: "NAGODINU IDEMO AVIONOM!!!"
A onda isto tako svake godine vec negdje u ozujku kad se godisnji planira, odluci da nema teorije da se ide avionom jer se onda - citiram ga - NE MOZE NISTA PONIJETI ! 
Ukljucivo i zvjere za koje drzimo da bi let avionom u kavezu u spremistu bio pretraumaticno iskustvo. Inace, imamo srece, putem je mala pasulja jako dobra, ne povraca i ne cvili, ne skace okolo i ne zanovijeta. Odgovara joj pauza nakon 4-5 sati voznje bas kao i nama da malo protegne noge i popiski se, ponuska i polaje okolo. Idealno. Malo gleda okolo, malo spava, malo njonji. Samo nek je loptica i pilic pri sapi.
I tako, cim smo stigli u Osijek, vec sutradan se pirovalo - moji starci su slavili sezdesetu godisnjicu braka .
To su bili pravi svatovi, ica i pica i ponovno obred u crkvi. Gostiju oko sedamdesetak. Par prizora ...
Stari je odrzao kratak govor, zahvalio se svim gostima, pozelio prijateljima, djeci, unucima i praunucima da i oni dozive sezdesetu godisnjicu sretnih brakova i da im on na proslavi pjeva i plese!
A onda je mama takoder rekla nesto svasta lijepo ...
Ufitiljili smo se i nas dvoje u miseno ruho
Napravljeno je dosta slika gdje smo svi, a tu se za potrebe slikanja nasmijesila i uza postava nase male troclane ekipe ( cuku smo ostavili doma ).
I tako, osvanula ova prica i u dvoje dnevne novine, sve onako sa slikama...
Gledamo mi to sve, ja Gazdi prevela, objasnila. U jednom dijelu teksta moja mati odgovara reporteru koji ju je upitao koja je tajna uspjesnosti tako dugog braka. Tu ona otpovrne kako je temelj svega postovanje, privrzenost i strpljenje i da je ona uvijek SUTJELA u problematicnim trenucima  ne zeleci dizati tenziju.
Samo je zaboravila dodati da bi KASNIJE kad se sve smiri i ONA bila ta koja je lukavo vodila glavnu rijec, sve cici - mici !!!
Kao ono - pitoma ...
Gazda je samo komentirao - ma daaaaa ! Koliko on vidi i razumije, cijeli intervju je ONA pricala, stari je samo na kraju dodao jednu kratku recenicu! Zbilja se vidi tko je u tom braku SUTIO
U svakom slucaju, mami je 80, tati 82 godine ... Petero djece, devetero unucadi, osmero praunucadi - i unatoc starackim bolestima jos rade, angaziraju se u dobrotvornom radu, prave gozbe za Bozice i Uskrse, prate politiku, glasaju, redovno citaju novine, prate vijesti, gledaju sapunce, filmove, utakmice i renoviraju kucu svako malo ! Disciplinirano drze dijetu,( iako, povremeno se otmu i najedu svega sto ne smiju ) uzimaju vitamine i minerale, odlijevaju masnocu s juhice, jedu sir i jogurt, bilje, zrnevlje i travu, zive zdravo.
I jos uvijek prigovaraju kad god treba
Ja bih doista voljela da u njihovoj dobi budem toliko bistra i dobre volje za zivotom.
Kao moja mama.
Do iduceg nastavka, ostajte u dobru ...
|
- 13:14 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
