TYCHE

O svemu i svacemu, racunalnim virusima i novinama...

Svaki dan se u nasoj kuci cita ponesto „tiskovina“, naravno sve online. Ne kupujemo papirnata izdanja. Godinama vec. Uhvatim se u sovinistickom i iskljucivom razmisljanju kad je rijec o nekim stvarima-da zapravo tvrtka, udruga, casopis ili bilo koji subjekt koji javno djeluje NE POSTOJI
ako nije online. Ne znam je li to ispravan stav ili ne, ali kod mene je tako. Jedva se obuzdavam kad je rijec o ljudima-ali ako netko nema e-mail adresu ulovim se kako sumnjicavo odmahujem glavom.
Razmisljajuci o tome dosla sam naposljetku do zakljucka da se ja bas nesto i ne druzim s ljudima koji nemaju mail adresu. Izuzetak su moji starci koji su u ranim osamdesetima i zasigurno je to jedino mjesto u mom velikom plemenu gdje nema racunalo i s kim ne mogu komunicirati online - osim kad koristim Skype i pricamo telefonom. Ali trude se i oni drzati korak s vremenom. Naposljetku, naucili su brzo kako rukovati onim malim gadgetima za ocitanje tlaka i secera, mobitelom, video rekorderom i dvd-playerom . Kad je o racunalima i internetu rijec, stara je dobila propisnu edukaciju od strane mlade sestre o mnogim stvarima koje su sto se tice interneta njoj bitne : primjerice o skeniranju slika i clanaka iz novina koje sam ja propustila o retfalackoj crkvi, onda slanju slika mailom, onda je to dzaba!, pa kamerama na racunalima i gledanju u real time i o satelitskom prijenosu informacija. Kad sam joj ja objasnila da gledam hrvatsku televiziju na internetu i o calaskanju bespla online telefonom s racunala na racunalo - to joj je bilo jako tesko pregurati kroz mozak, tehnologiju jos nekako, ali placanje nikako - kako BESPLATNO PRICATI TELEFONOM S NJEMACKOM IZ HRVATSKE ?????? Tko to moze????
Zanimljivo je kad razmislite koliki je zapravo jaz izmedu nacina zivota osobe koja je rodena 1926. godine i internet generacija. Jos se moji starci s tim dobro i nose. Zapala ih je obitelj gdje se SVI sluze racunalima. Os djeca, os unuci, a bogme i praunuci koji su s tri godine znali ukljuciti racunalo i krenuli igrati Warcraft, pa onda tek kasnije ucili citati i pisati. Stari je doduse uvijek bio otvoren prema novim tehnologijama-prvi smo u susjedstvu imali tv kad sam ja jos bila klinka - susjedi su dolazili kod nas gledati uvecer tv program. Prvi smo u susjedstvu imali i ves masinu, magnetofon kolutas i gramofon, telefon i AEG termo pec - sad se vi smjeskajte koliko hocete, ali u doba ranih sedamdesetih - to je bilo NESTO ! U kuci mojih roditelja ste mogli naci kojekakve miksere, Zepter posude, masazere i sad u najnovije vrijeme neko cudo svjetsko - neke posebne jastuke s nekim magnetnim placebo budalastinama od kojh bolje spavate. Recimo. I stara me nagovara da ih kupim za nas.
Starci doduse nikad nisu bili nesto imucni, ali stari je znao kako s lovom. Jedino sto nikad nije vozio auto. Uvijek bicikl. Stara je zeru konzervativnija i uvijek je tvrdila da - sve je to dobro, ali televizor je stetan, ne treba dici dat buljit u to cili dan ! Sad isto tvrdi za racunala i mobitele i propovijeda nam apstinenciju. Iako se u doba kad "ljudi 'odaju po svemiru" navikla vec na sve. Sto je jako daleko od njenih pocetaka suzivota s visokim tehnologijama kad me je prije desetak godina sva sirota u panici i uzrujana nazvala na posao. Ozbiljno me preplasila. Buduci da se vazan dio njenog obrazovanja obavlja kroz novine, ona je tamo upravo bila procitala sve sto trebate znati o racunalnim virusima. I SHVATILA da ja visim svakodnevno na racunalu cijeli dan. Na poslu i doma. I na internetu. I jadna se usekirala - je li ja IMAM ZASTITU OD VIRUSA kako su preporucili u novinama??? Je li ja znam da moram paziti na sebe i da racunala zderu oci ako se ne odmoris pomalo, i da moram paziti, i da mene vec muce sinusi i alergija i da jos mi samo TO treba da se od racunala razbolim !!! I da moram paziti na sebe... Jedva sam joj objasnila i nekako je uvjerila da su to virusi koji pogadaju samo racunala, programe koji su u racunalima, ne i LJUDE koji na njima rade. Pa se primirila nekako, jos ne do kraja uvjerena, ali ...

Eto njih kako se smjeskaju na slici napravljenoj prosle godine - stara je inace pasionirani mestar od cvijeca i kuca se doima kao dzungla na svakom koraku, mislim da je kupaonica jedino mjesto u kuci gdje nema zelenjave.



U kuci mog oca se redovito citao Glas Slavonije. Imalo se pretplatu, pa su starci svaki dan lagano brstili naizmjence vijesti iz nesvjesti. Stari je uvijek marogao staroj da iskupusa cijele novine jer ona nije mogla docekati da ih on cijele procita i njoj proslijedi, pa je otimala dio po dio i rusila mu koncepciju. Citali su se redovito i Glas Koncila i jos dva-tri crkvena casopisa cijih se imena vise ne sjecam - to je doduse citala samo stara i stari joj nikad nije otimao da vidi sta tamo ima. Citalo se jos stosta ali se nije kupovalo – razni casopisi su preko vikenda dolazili razmjenom iz susjedstva i iz frizerskog salona u kojem je radila moja starija sestra i tamo se nakon citanja vracali - moram priznati da mi ih je sad tesko nabrojati jer ih bas i nisam citala – mislim da je to bila „Arena“, „Zena“, „Svijet ... i onda sad imam problem da se sjetim jos, to su bili od onih casopisa gdje se opisuje sve sto je jednoj zeni u zivotu presudno - od kuhinje koja se ne sporka do strastvenog kreveta u kojem vam ON nece moci odoljeti, s detaljnim napucima kako GA namamiti, kako pricati, kako treptati, kako GA lapiti, kako GA konzumirati, kako GA se rijesiti ako nije ono sto ste zamislili u pocetku. Takoder se mutno sjecam da je tamo bio prezentiran i jedan cijeli spektar vaznog stiva u vidu naputaka iz podrucja kozmetike, mode, kukicanja, vrta, recepata i brige o djeci ( hajde, to mi i ima smisla ), strastvenih ljubavnih prica na jednoj stranici za manje zahtjevne, ili onih u sredini dugackih za intelektualne tipove konzumentica. I straaaasne ZIVOTNE istinite price s jezivim zavrsecima. Vjerujem da imate sliku...Osobno, meni se citalo nesto drugo, ali nisam imala neke velike resurse za trosenje u te svrhe, u ta vremena odnos prema stampi je bio nekako drugaciji nego danas, citalo se s gustom i u vise navrata i ponesto od tog cuvalo. Danas se uhvatim u tolikoj kolicini informacija da procitam samo jednom i nikad se vise ne vratim na neki clanak. I osim e-knjiga nemam uopce spremljenog nikakvog materijala za citanje u racunalu. Jos kao klinka sam pocela kupovati BIGZ-ovu „Galaksiju“, kao mlada buntovna poletusa na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete trosila dzeparac i kupovala „Polet“. Tko zna, shvatit ce. Kultno stivo je bilo „Alan Ford“ i cak smo imali u obitelji i neku vrst kolekcije koja se kasnije raznim putevima i posudbama jednostavno razmilila kojekuda, sto ne mogu prezaliti, trebali smo bolje paziti. Kasnije, kad je poceo izlaziti „Globus“ – prvo ono neugledno papirnato izdanje, mislim da je tesko prosao tjedan da ga se nije procitalo. I naravno-obiteljska tradicija-Glas Slavonije – kakav je to dan bio ako ga ne procitas uz kavu? Sve dok nismo stupili u eru interneta. Onda je kupovanje novina u potpunosti zamrlo. Bar u mom domu.

Danas citam sa svih strana svijeta - i volim kad o Hrvatskoj lijepo pricaju i pisu... Onda kad citam, samo mi lice zasja ko pun mjesec-bas kao da sam ja zasluzna za to. Jucerasnje novine koje redovno pregledamo sam stigla dohvatiti tek predvece, stoga ovaj post s komentarom na jedan napis tako kasno - jutros.

Ali da ne duljim – ono sto vam zapravo zelim pokazati je zgodan clanak o Zagrebu u novinama "Stars & Stripes" na stranici broj 26 i u sklopu je redovne rubrike s preporukama kud putovati. U prvom dijelu rubrike je clanak o Zagrebu, a u drugom dijelu je o Ateni. To su inace novine koje se prodaju diljem svijeta i zapravo su najcitaniji dnevni tisak koji se obraca pripadnicima americkih oruzanih snaga i ministarstava vezanih uz njih, vojsci i civilima, ali i svim americkim gradanima. Zanimljivo je vidjeti kakva je percepcija svijeta pisana iz te perspektive - to nije usko specijaliziran military casopis ( iako ima i takvih,naravno ) i ja ga jako rado citam. Ima svega - od politike s raznih aspekata, kulture, preporuka kud putovati, informatike, redovnih dnevnih vijesti, malih oglasa, sasvim malkoc zutila jer treba znati i sto rade celebrity osobe, horoskopa, karikatura i stripova, opsezne sportske rubrike, pisma citatelja, o nekretninama, porezima, zdravlju, o automobilima ... Mozete ih bespla downloadati online TU, ili TU – stupac lijevo s linkovima – push na Electronic Paper – imaju tri verzije – mi naravno uvijek downloadamo onu europsku. Novine inace imaju dugu i zanimljivu tradiciju, a mozete na zahtjev dobiti cak i arhiv s materijalima, napisima i slikama iz doba WW II - te slike iz drugog svjetskog rata su iznimno zanimljive. Svaki dan - 7/365- idu nova izdanja, ako nekog zanima cijeli clanak o kojem se radi moze poviriti NA OVOM LINKU, naravno downloadajuci europsko izdanje od 19.04.2007., s tim da to treba napraviti u roku od iducih sedam dana, inace morate rovati po arhivu, sto je tlaka i kosta.







Nahvalise nas ... lijepo od njih.