TYCHE

karakter klub

Nikad nisam bila osoba koja se okuplja.

U zivotu sam bila uclanjena jedino u Gradsku knjiznicu - a i to samo dok se nije pojavio Internet.
Nisam bila cak niti clanica Malih vezilja. Nisam se dala namamiti ni u jednu politicku stranku u doba kad je to bilo profitabilno i in, jedino sto sam bila Titova pionirka i omladinka, ali to se moralo po defaultu, nitko te nije nista pitao - suti i pjevaj !
Kao mlada cura nisam puno ni izlazila-starci su mi stavili rampu do deset i tako do punoljetnosti. Ne mos bit dio krda koje se smije drukcijim stvarima, nema tu zajednistva ako ides doma spavati kad i kokosi i nisi socijaliziran. Ali onda mozes puno citati. Visiti u kaficu mi isto tako nije bilo zanimljivo- nisam nikad pila, niti u zivotu bila pijana i to mi je valjda uskratilo osjecaj zajednistva i kako je brijati u filmu kako smo si svi svoji i cool. Naravno da me ta navika nije sprijecila da u zivotu napravim belaja - jos sam dobro i prosla - nakon svega lizala rane i opet sama ... I srecom nesto naucila. Naravno, da je tu bila obitelj i par dobrih ljudi koji su mogli biti oslonac i podrska, ali ja sam to vrlo rijetko koristila i iznimno visoko cijenila.

Uvijek sam voljela biti vuk samotnjak. Cak i na poslu - morala sam silom prilika uciti puno novih stvari, a jedan od najvaznijih ciljeva mi je bio postati samostalna u sto kracem roku kako ne bih morala nikog nista pitati. Pa i pod cijenu da mi uvale i vise posla nego sto bih inace radila - nije bilo vazno ako cu time nesto novo nauciti i ne biti ovisna ni o kome ako mi ustreba informacija. Dobro je imati pipke svugdje i znati svasta. A naoko, ja sam zbilja dobar timski igrac. Iako preferiram svoj dio posla ne dijeliti ni sa kim.
Biti ovisan o necijoj dobroj volji u sustavu gdje je konkurencija jaka, a saveznistva i motivacije upitne jednostavno nije bio model opstanka onako kako sam ga ja zamisljala.

Biti u zivotu ovisan o nekome ili necemu je takoder mjera osobne slobode. Sto vise znam i mogu sama, manja mi je potreba nekog moliti za ista. I na sebe uvijek mogu racunati.

Osim kad je rijec o dijeti !
Zato mi se ucinilo zabavnim biti dio ideje koju promivira buljuk zabavnih i vudrenih zena i tipova koji mi se na osnovu njihovih napisa i stavova recimo svidaju... Tim vise sto se i ja godinama nadmudrujem sa svojim gadnim i opskurnim navikama jedenja. Trijumf duha nad tijelom??? O cemu vi to?
Obzirom da sam i ja jedna od onih koje provode dijetu, odlucila sam se pridruziti i bila blagonaklono prihvacena, unatoc cinjenici da nisam dio projekta topljenja masti po istom konceptu.
Ja sam jedna od onih disidentica koje nisu na UN DIJETI, ja opet furam neki svoj film. Ali kažu da je raznovrsnost temelj opstanka i napretka, a meni nikad u životu nije smetalo stršati.
Prvo dugački uvod. Ja uvijek volim dugačke uvode. Bolje razumijem gradivo kasnije. Nisam sigurna jeste li vi od takvih, ali evo vam pa čitajte – za utjehu – ovo ću reći samo jednom.
Sanjam HRANU. Uvijek kad sam na dijeti – a to je jako često – sanjam hranu. Noću, normalno, dok druge žene sanjaju dobre tipove, ja budući da imam dobrog tipa kraj sebe sanjam koješta. Sanjam klopu, predivne štrudle i štruce od lisnatog tijesta nadjevene višnjama i jabukama s finim daškom cimeta i grožđicama, sve posuto sitnim šećerom prhko; sanjam isto krofne i vruće buhtle punjene marmeladom ( jedino takve volim ) preko kojih se cakli lagani layer vanillin mirišućeg štauba… Nadalje, sanjam isto tako pite sa sirom, knedle sa šljivama ili marelicama u mrvicama, a povrh njih vrhnje i saaaasvim malko vanili šećera i cimeta. Tijesto svih vrsta sa svačim. U slano i u slatko, nebitno, sve štima. Svjež, još topao kruh sa sirnim namazom, kriškom fine salamice, majonezom i krastavčićima. Nije rijetkost da mi u snovima stoje posložene cijele ikebana svatovskih kolača, jer takve najviše volim. IMATE SLIKU?????????!!!
Prvo kad sam krenula s porocima sam propušila. Sa izuzetkom trudnoće i dvije godine poslije koliko sam izdržala bez cigareta, uspjela sam se zbilja zagaditi time, jer sam tukla kutiju i pol do dvije light koječega dreka dnevno. BRRR… Potom sam kao dodatak počela s jakom crnom slatkom kavom na litre dnevno. Trovačka. Svaka tri sata šut od jedne velike šalice ravno na prazan stomak. Hrana? Ponekad. Linija – solidna. Dob ? Drčne dvadesete kad mislite da možete sve i da ste nepotrošivi. Fizička kondicija? Nula – sjedenje za crtaćim stolom i računalom minimalno deset sati dnevno. Život? Jurnjava da prestigneš samu sebe i napraviš dnevnu kvotu poslovnih, kućanskih, fuš poslovnih i maminskih obaveza. Ja nikad nisam bila od onih koje su hodočastile susjedama i kolegicama na kavu. Tako je ispalo.
Potom sam se osvijestila, smetala mi je činjenica da ne mogu vladati sobom, činjenica da je šit navika pušenja jača od mene. A ja imam ego velik ko autobus i to me je žderalo. Dugo mi je trebalo, i nakon višekratnih uzaludnih pokušaja uspjela se riješiti pušenja Ovo mi je, mislim, osma godina nepušenja.. Nekako u isto vrijeme mi više nije trebala ni jaka crna kava. Prešla na nesicu. A onda je krenulo… Kažu psiholozi da se zapravo nikad ne možemo riješiti svojih ovisnosti, samo jednu ovisnost zamijenimo za drugu. Ja sam pocela papati. Nisam ja ni prije bila od onih koje bi rekle NE nekoj dobroj klopici,ali postala sam tad u pravom smislu riječi ovisna o slatkom. Pri tom ne mislim na čokoladu, nju baš i ne volim, ali u mojoj kući je nekako uvijek bilo keksa u zdjelici na stolu. I ako nije - ma šta je meni bilo zamućkati kolač u osam uveče ako nas uhvati želja za slatkim-čas posla! Kilaža narasla na 88 kg. BRRR… Na 169 centimetara visine . IMATE SLIKU??????????!!!
Pokušala sve i svašta, dijeta za dijetom se redala bez uspjeha. Mogla bih esej napisati o tome. Ziro tjelesna aktivnost nije baš doprinosila boljoj slici. Bila sam preumorna i lijena za ikakvo kretanje. A i nije mi bilo do toga nakon cijelog napornog radnog dana. Dobar izgovor. Šugave okolnosti tadašnjeg razdoblja mog osobnog života također - prolazila sam rastavu braka i bilo mi je jako teško, ja sam od onih koji probleme i frustraciju guše u hrani. Utjehe nema u vodi… I onda sam natrapala na dijetu koja mi je doslovce spasila život i vratila samopouzdanje – uspjela sam nekako razviti teoriju da mi debela rit ipak nije pametnija od mozga i da moram misliti mozgom a ne …
( Ali je rit lukavija, o cemu cemo naknadno )
Skinula sam kilažu sa 88 kila na 63 kile, (bez ikakve fizičke aktivnosti, jer mi nije moglo biti uz život kakav sam vodila) za samo četiri mjeseca. Tu kilažu sam održala gotovo nepromijenjenu pet godina, nakon čega sam ponovno dobila na težini kad sam počela uzimati lijekove za alergiju koji su mi doslovce mračili vid od gladi… Bila gladna ili ne – jelo mi se. Pa sam od tad u vječnoj borbi – pola godine na dijeti, pola godine ne… A razlika u kilaži varira 7 kg gore / dolje. Ali sad sam samu sebe prešišala. Opustila se. Natovila. Dobar mi je život. Ne radim već deset mjeseci, doma sam. Jedina dobra stvar u cijeloj priči je da otkad ne radim intenzivno treniram. Sat i pol do dva i pol sata dnevno. Sobni bicikl, bench, mali utezi. Pa red trbušnjaka i čučnjevi…
Da toga nije bila bih velika ko brod jer sam počela jesti i jesti. Trebalo je isprobati sve ove divote američkog potrošačkog finopapajućeg načina života koje su za mene nove. Papaju fino i puno. Sve je začinjeno majonezom, kečapom, cijelim nizom nevjerovatno finih sosova koje kupite u bočici i sipate li sipate preko svega - i aditivima za koje bih rekla da su pravi klasični pojačivači okusa. Puno sira – onog kaloričnog. Sirupi. Puno šećera u jelima gdje mi inače ne dodajemo šećer. Meso koje se pocakli medom. BBQ sauce. Krekeri sa sirom oblikovani u flute sa dodatkom škampa i slatki krumpir. Putar na prepečencu sa normalnom hranom. Piletina pržena u dubokom ulju, meat loaf, burritosi , tacosi i cinnamon roles sa šećernim prelivom Ajme !!!
Pa ti sad budi karakter. JA SAM ZDRAVO ŽENSKO KOJE VOLI JESTI !
Ali sad je dosta. Počela sam kampanju devetog siječnja. I dobro mi ide. Osim kad mi ne ide – a to su vikendi. Jedina mana ove moje Bolničke dijete je činjenica da je vodite pet dana i imate dva dana pauze za vikend. Za vikend jedete normalno. ALI REDUCIRANO, a ne ovo što ja radim – unleashed. Ja si za vikend pak osiguram jednu dooooooooobru redaljku zabranjenih stvari pa uništim sve što za pet dana dobrog postignem . MOLIM CENJENI PUBLIKUM da obrati pozornost na vikende - ovo je ispovijed jedne ovisnice o hrani kojoj bi dobro došla potpora i povremeno pljuvanje ako zastrani. Nemam nikog mjerodavnog da pljuci po meni kad zgriješim i ukaže mi na nedosljednost karaktera. Moj gospodin suprug je jednostavno prefin za takvo što. A i njega ima bokun iako je visok, pa me razumije i valja onu vječnu – ja te volim kakva jesi i zgrabi pritom za onaj dio gdje se leđa prestaju pristojno zvati. Ma da!
Sve si mislim kako me voli baš zbog mojeg IQ , nije se dogodilo da me zgrabi za nj još… Blago si ga njemu – od prvog ožujka i on ide na dijetu, takav je dogovor. Ne otima se, osjetio je da je i on malko prerastao farmerice tijekom blagdana … A vooooli našu hrvatsku kuhinju, sve što skuham mu je fino, poliže tanjur ko mačak---

Nije presretan što mora i on zube na klin, nema više špageta, šufnudli, mesne štruce, punjenih paprika, pečenih rebaraca sa BBQ sosom, kineske klope, rezanaca sa sirom, knedli i dizanih kolača, finih troslojnih sendviča uveče za večericu - sa zebnjom pregledava zalihe Cheddar sira u hladnjaku i konta da li će ih stići slistiti do tad.
Bilo kako bilo – naputak slijedi, pa tko voli … Napominjem da je ovo dijeta za osobe koje imaju zdravu jetru i žuč – ne zekajte se s tim. Dijeta se zove bolnička zato što je upražnjavaju u bolnicama na pacijentima koji moraju brzo skinuti kilograme. Ultimativno je piti puno vode kao i u svakoj dijeti. Kava i čajevi sa umjetnim sladilom su dozvoljeni. Sokovi i alkohol out. Drži se pet dana u tjednu i tako dok ne postignete normalnu težinu. Ne više od pet ciklusa pa onda tjedan dana pause i normalnog ića. Pa onda ako vam se hoće opet … Loša strana dijete je da se mjesec dana ništa ne događa, što ozbiljno narušava motivaciju. A onda kilogrami nestaju tempom od dva do tri tjedno. Nema vrtoglavica i variranja u tlaku. LJUDI, JA NISAM GLADNA NA TOJ DIJETI. Sasvim je druga stvar što sam lakoma i GLADNA OKUSA. Zato sanjam. Bilo bi dobro imati kao u Star trek onaj holodek. Jedeš i jedeš, a zapravo to je samo ništa LLLOLLL i ne pribraja se na vagu. Ja sam doduše sad u svojoj novoj varijanti malo preinačila – umjesto vrhnja jedem kravlji sir jer ima manje kalorija, umjesto salate krastavce jer tako više volim. Začiniti možete normalno, vegeta, sol, biber, ocat…Salama nemasna, pureca ili pileca.
VITAMINI OBAVEZNI. Ja uzimam vitamin C, D, A i kalcij. Ako imate mogućnosti dobro bi došlo i malo gibanja… Naputak profija koji se bave body buildingom i fitnessom- ne treba pauzirati tijekom treninga jer se mehanizam prijenosa i izgaranja masnoća remeti, vježbati nikad manje od sat vremena jer se masnoće počinju topiti tek nakon 20 minuta neprekidnog vježbanja. Nikad trenirati više od pet dana u tjednu jer mišićnom tkivu treba vrijeme za regeneraciju i odmor. Nikad ne piti mlijeko poslije treninga. Što više vode, to bolje. Ukoliko je moguće forsirati rad velikih mišića u tijelu jer oni vježbom izgaraju najviše kalorija-to su mišići bedara i nogu- dakle tako se najviše troši. Ja koristim sobni bicikl- sat vremena sagori 630 kalorija pa si vi mislite. I nakon toga pola sata svega ostalog, uključivo i trbušnjake. A onda ako je moguće izvrtim još i sat vremena uveče dok gledamo tv. Ništa ne košta.
Svjesna sam da je dva i pol sata luksuz koji sebe žene i muskarci koje rade ne mogu priuštiti. Ali ako rade mogu si priuštiti bic i pedalu svaki dan dok gledaju tv sat vremena uveče… A ja trebam sa 75 kg doći na 63 i bit djeva bajna opet…



BOLNIČKA DIJETA
Dorucak - uvijek isti
- 1 naranca
- 1 toast

1. dan
rucak..................................... vecera
- 1 naranca.............................. - 2 rajcice
- 1 kuhano jaje....................... - 2 kuhana jajeta
- 1 vrhnje................................ - zelena salata
2. dan
rucak................................... vecera
- 1 naranca............................ - 1 rajcica
- 1 kuhano jaje..................... - 1 naranca
- 1 vrhnje.............................. - 1 toast
- 2 toasta.............................. - 12,5 dag salame ili kuhanog mesa
3. dan
rucak.................................... vecera
- 1 naranca.............................. - 1 naranca
- 1 kuhano jaje........................ - 12,5 dag salame ili kuh. mesa
- 1 vrhnje................................. - 1 toast
- 1 zelena salata..............................
4. dan
rucak.............................. vecera
- 12,5 dag sira........................ - 1 jabuka
- 1 rajcica................................ - 12,5 dag salame ili kuh mesa
- 1 toast................................. - 1 toast
- 2 rajcice
5. dan
rucak..................................... vecera
- 20 dag kuhanog mesa.............. - 1 rajcica
- 1 rajcica.............................. - 1 kuhano jaje
- 1 toast................................ - 1/2 kg kuhanog povrca – razno

Svjesna sam da u ova vremena kad anoreksicnost i bulimija vrebaju iza svakog grma, u intelektualno osvjestenim klubovima sveznajucih nije popularno promovirati dijetu. Karakter klub je dobio i malko perjanja od jedne blogerice koju inace rado citam, ali ovaj put je maaalko preskocila dobar uvod i zdravu zadrsku u izrazavanju neslaganja, pa smo je svi mi ne razumijevajuci mozda krivo interpretirali. Blago onom tko je pravovjeran i idealan, tko nema nasih losih navika pa zbog toga nije debeo ili malko glupav. Netko voli zdravu hranu, brstiti zrnevlje, algice i travu, netko voli gledati filmove, netko voli operu, netko voli kupovati cipele do besvjesti - MI VOLIMO PAPATI! I sta je tu cudno? Jesmo li zbog toga gluplji od onih koji problema s kilazom nemaju i koji se ne moraju vazda ogranicavati ? Da bih preduhitrila dio eventualnih pljuvackih komentara na ovaj moj post prilazem svoj komentar koji sam ostavila na njenom blogu :

Dajte ljudima zraka! Imati previse kila prije svega je zdravstveni problem, nije bitno sto je jedina motivacija nekolicine uci u dva broja manje farmerice - pa sta??? i moja je ! neces mi reci da bi ti voljela biti u zamci gdje ne mozes van, gdje vuces svaki dan petnaestak kila vise na sebi i nemas snage to promijeniti? mislis li da je zabavno? Neka ideja karakter kluba pomogne barem nekom uraditi barem nesto - cilj je blize. Dobre vibre UVIJEK treba siriti, negativna retorika nije lijepo sredstvo komuniciranja u ovom slucaju, a i inace je treba rabiti stedljivo, ne treba ljude ubijati u pojam kad pokrenu nesto dobro. Nek svaki od tih clanova izgubi pet kg i nek ih poslije godinu dana opet dobije-pa sta? onda ce opet na dijetu, a i tih godinu dana je dobitak… imajmo malo vise razumijevanja za problem drugih, ne kritizirajmo ideju rjesavanja problema samo zato sto ga osobno nemamo - ili vise nemamo. Ja nisam jadnica koja ovisi o tome hoce li imati tanusan struk i dobro izgledati jer joj o tome ovisi egzistencija, niti me u glavi smeta tih 13 kg vise koje imam jer bih voljela biti najljepsa dika u selu, nisam pokondirena glupaca kojoj je san izgledati ( prva mi pade na pamet ) kao severina da bi mogla izbaciti batak i sise kad zatopli i cure od devetnaest prosetaju ulicom - boli me ona stvar! meni je cilj imati zdravo tijelo koje ce dobro funkcionirati i gdje me taj visak kilograma nece usporavati.
Kako god rjesavamo problem, manje ili vise uspjesno - bitno je da NE ODUSTAJEMO - i nije bitno o cemu se u zivotu radi, nismo svi uvijek jaki i pametni, odlucni i uspjesni u provodenju onog sto mislimo da je potrebno.