Iz života našeg svagdašnjeg...
29.12.2009., utorak
Dan: ppng; Ona
|
Dakle. Evo danas uopće nisam pripremila post koji bi objavila. Valjda zato što mi se posljednji dani slijevaju u jedan, a njime prevladava samo jedna velika potreba, a to je san. Samo želim spavati i usnoviti se u neku maštovitu i lijepu situaciju. No to ne ide baš tako jer ako počnem s tim tratim svoje životno vrijeme koje je nakon 20. god. počelo ići sve brže i brže. Osim toga, ne provodim vrijeme sa svojom obitelji itd... Danas sam se ogrebla Nini za prijevoz do grada i našla se sa frendicom u gradu i onda smo nas dvije otišle u kafić gdje radi naša frndica iz srednje i ogreble se za cedevitu. Bilo je lijepo čakulati malo, ali da se nadovežem na ono vrijeme što nezaustavljivo leti, uglavnom smo se prisjećale kako nam je bilo dobro i zabavno u srednjoj. Baš osjećamo nostalgiju prema tim našim mlađim i slobodnijim danima s manjkom odgovornosti i prepuštenosti trnucima u kojima smo bile baš onako tinejđerski zadovoljno zabavljene. Tek sad vidim koliko nam je u tom periodu života dobro bilo. Bili smo mlađi, lijepši, bez prištića po licu, živahniji... i nitko nam nije mogao ništa jer još nismo bile punoljetne pa je to predstavljao svojevrsan štit, ali opet nismo izazivali nikakva sranja niti radili gluposti. Jednostavno nitko od nas tada ni nije očekivao da budemo odgovorni. Sad... sve se promjenilo, ja sam se promjenila... iako mi se čini da njih dvije baš i nisu. Pa to stvara jedan gap između naših pogleda na svijet. Ali nije to problem, već sam naučila i navikla da razumjevanje i utjehu ne mogu naći na svakom ramenu. Pričale smo i o tome kako je koja upoznala svog dečka s kojim je trenutno u vezi. E pa njima je zajedničko to što su bile pijane negdje vani i za oko im je zapeo neki komad koji je isto tako bio pripit, a i ona bi njemu zapela za oko. I tako bi to počelo s nekakvom brijačinom ili u drugom slučaju sexom (u slučaju nedostatka sexa) i kasnije bi se čuli, nazvali i jednostavno se održali u okrutnom i surovom svijetu... Moja priča naravno odudara pa su me proglasile outsajdericom... Ja sam svog dragog upoznala na poslu, radeći, kasnije smo još mnoge sate proveli zajedno radeći, zadnjih par smo već otvoreno bili privrženi dok ja nisam bacila udicu na koju se on sam svjesno zakačio... i nismo bili pijani... kad smo već kod toga mislim da moj dragi i ja nikad nismo ni bili pijani zajedno ili istovremeno... Fascinantno, baš bi mogli jednog dana u budućnosti... Da zamislim... hm... ja sam zaspala, a on pokraj mene umire od smjeha sam sebi u bradu kako sam ja zaspala... ili ne daj Bože hrčem (ja ne hrčem)... Kasnije me Nina pokupila pa sam doma pogledala film mamurluk s Lucijom i tu je nastao mali incident jer ja Luku ne razumijem... zapravo, nitko ga ne shvaća. Priznajem potpunu krivnju za pretjeranu reakciju, ali bila sam isprovocirana što je završilo mojim suzama i suzama jednog osmogodišnjaka. Svi su oni meni super kad su dobri i krasni, ali kad su ono drugo ne znam koji je postupak i ne znam s njima izaći na kraj pa se radije ne bi ni upuštala u nešto što se zove roditeljstvo jer to me totalno freking out... Čudo da, ali kad postanu zločesti ili mala čudovišta ja jednostavno ne znam s njima. Trenutno sjedim na svom krevetcu i još malo interneta kradem... Laku noć |
