Iz života našeg svagdašnjeg...

28.12.2009., ponedjeljak

dani poslije...

Dan... koji već je...
mama me ujutro probudila da idemo na glasovanje pa sam se na brzinu spremila. Tata nas je sve odbacio do biračkog mjesta pa smo obavili svoju graansku dužnost. Bili smo na kavici negdje gdje njih dvoje inače odu, vratili se doma, ručali I onda sam ja otišla na duže podnevno spavanje koje je trajalo negdje do 17. Onda sam se nekoliko puta pokušala spojiti na internet, ali od toga ništa nije bilo pa sam odlučila zvrcnuti Slima. Doznala sam da je neki bla bla struja nešto ugl. Izgorio modem. Tako da ću sad pisati pa tko zna kad objaviti. Malo sam otišla do Slims family islušala genijalan uma mladog slatkiša. Moram to opisati...
Slatkiš sjedi na stubama I kista (slika vodenim bojama) ciklame, koje su zapravo ružičaste linije. Mislim da on najviše voli jednobojne slike. I u jednom trenu pošprica pločice I kaže...
Jan: mama, borio sam se sa stonogom I ostalo je krvi po podu
Hela: JAN!!!
Jan: pa kad nije htjela ostati na papiru
… I dobro briše Hela I pločice I fuge...
nakon 5 minuta...
Jan: mama, imam dobru vijest
Hela: pa opet si pošpricao s tom bojom pa kako je to dobra vijest
Jan: pa dobra je zato što sam pošpricao stepenice , a ne pod...

Vratila sam se u gornji dom I večerala ostatke ručka s tatom I malo smo čavrljali. Zatim sam gledala dnevnik I sad paralelno pišem ovo, gladm pirate s kariba I slušam glazbicu. Htjela sam skinuti iTunes da mogu slušati stvari s ipod-a no on nije dostupan za linux. Ugodno sam se iznenadila da zapravo ovaj linux koji imam uključuje hrpu korisnik I zanimljivih programa, pa sam među njima našla jedan koji može komunicirati s ipod-om.

I evo jedan tračak razmišljanja... o uzaludnim temama

Svi smo mi robovi sustava u kojem živimo. Robujemo navikama, nametnutim idealima, potrebama koje zapravo ne bi trebale biti tu. Robujemo ljudima koji upravljaju sustavom... I neću im zahvaljivati na tome jer mi se sustav ne sviđa. Ako bi trebala vjerovati da je održavanje 7 milijardi ljudi u kooegzistenciji težak posao za koji vrag su dopustili da se toliko nakotimo... Robujemo ljudima koji su odavno nadrasli pohlepu I sad pere malo jača doza pohlepe. Tako smo nevjerojatno glupi kad mislimo da imamo svoju volju... Ja je nemam jer očito nije po njoj pa čemu se onda zavaravati da imamo slobodu odlučiti... pa da imamo, možemo odlučiti koja nam je najdraža boja, možemo odlučiti što ćemo jesti ili kamo ćemo putovati, ali zapravo ne možemo odlučiti kako ćemo živjeti jer I najbolja odluka je upravo ona koja je zapravo prema mjerilima tog sustava... Nema ničeg.
Mogu samo maštati o slobodi I življenju... jer ovaj svijet mi se ne sviđa I istina je da nitko on nas nema izbora. Moj izbor je da ne želim biti dio civilizacije koja njeguje ratovanja. Ne želim sudjelovati u tome. Molim Vas može li me samo netko isključiti iz takve igre? Ne želim biti dio potrošačkog društva koje njeguje konzumerizam. Molim Vas može li me netko uploadati u drugo društvo? Ne želim biti dio mase koja će poginuti u nečijem “svetom ratu” jer u ratu nije ništa sveto...
Možda bi bilo najbolje za sve nas I jedino bi na taj način shvatili da planeta ima kapacitet I da nije neiscrnpna ;da se zatvore granice svih država, da postanu visoki zid I ništa I nitko ne može van, zapravo da nad svaku granicu postavimo kupolu koja će štititi atmosferu on onga što je ispod kupole. Možda bi onda naučili da ne možemo posjeći svo drveće, da ne možemo stvarati toliko smeća jer ćemo plivati u njemu, da ne možemo svoja sranja slati nekom drugome I proizvoditi nova, da ne možemo ispuštati toliko otrova u okoliš jer kad bi plivali u njemu shvatili bi da to svakodnevno radimo drugim bićima. Možda bi onda shvatili da se novac ne može udisati niti jesti... već samo obrisati guzicu... već kad je to smisao života I novac pokreće svijet. Postalo je očito I da pokreće život. Platite morskim psima što im režete peraje I njihove leševe bacate u oceane. Platite morskim kornjačama što jedu plastične vrećice I umiru zbog toga. Platite krokodilima što ih uzgajate za kožne čizmice jer ipak se u životu treba puno preseravati. Platite polarnom medvjedu što smo svojim aktivnostima otopili led koji je ključan za njegovo preživljavanje, što od gladi kopa po vašem smeću I nerjetko se otruje. Platite pelikanima što jedu plastične čepove boca I umiru u kojekakvim mukama jer ne znaju da se plastika ne probavlja. Možda da svoju djecu hranite plastičnim čepovima. Ni oni ne znaju da to nije hrana... ili plastičnim vrećicama... Možda da počnemo flaširati otpadne vode I prodavati ih kao bočice zdravlja, ionako flaširano znači zdravo (zato što je u čistoj nerazgradivoj bočici)... Platite dijeci u Africi što gladuju za nas... A nama će plaćati kriminalci da bi bili slobodni I provodili svoju volju jer mogu. Platit će nam silovatelji koji će dobivati samo par mjeseci kazne. Platit će nam bilo tko I bilo koliko da bi se prodali... a mi ćemo na sve pristati. Zašto? Zato što želimo još...
Netko je jednom davno rekao jednu zbirku gluposti pa mi svi sad vjerujemo u to... Nitko se još nije zapitao...

Drugi od kojeg već dana...
budi me vika I glasna televizija jer moja mamica slabo čuje pa nema osjećaj za glasnoću uređaja. Nema veze, ista priča Jan ne zaboravlja svoje dogovore. Lucija je bolesna, ima anginu pa je mrzovoljna I pospana. Ništa se nije dogodilo. Ručala sam I sad mi se malo spava...

nakon 3 sata...

Odlazim sa starcima u lidla I konzum... I to je bio kratkotrajni recesijski šoping od 2 minute. Ništ posebno, ali sam nagovorila mamu da mi kupi jedno fency irish tamno pivo pa sam uzela I sarajevsko za tatu... I tako... otišla sam parazitirati u golubinjak gdje je Slim bezuspješno pekao palačinke... Zašto bezuspješno? Pa to zapravo nitko ne zna jer Slim kuha bolje od Hele. Paralelno s tim smo mene opet prikopčali na internet jer je stigao novi modem. Neke komplikacije s mikrofonom pa mi skype baš I nije video funkcionalan. Ugl. Otišla sam doma. Večerala sam s tatom. Malo otišla vidjeti kako je Luce jer ima anginu. Malo sam ljuta... zapravo na nikoga direktno... jesam na stariju sestru zato što u njihovoj kuhinji ionako ne boravim puno, smrdi mi kosa, potkošulja, ja smrdim na cigarete, a nisam niti jednu popušila, smrdi mi posteljina... WTF... To je sve za večeras...
- 22:55 - bapske čakule (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Rujan 2010 (2)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (11)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

OVO JE...

Naš mali veliki kutak na mreži...
Naime sve je počelo 14.02.2008. Tad smo se upoznali, ubzo nakon toga izašli smo u kino. Iste večeri smo se poljubili, a ubrzo se i zaljubili... a to još uvijek traje i traje... I ovo je naš blog aka šrink ili pljenjivač pozornosti ili nešto slično... a možda i ne ...

SHE: ona je napisala post ili ostavila komentar
HE: on je napisao post ili ostavio komentar

Fishes