Iz života našeg svagdašnjeg...
06.09.2008., subota
(ON) Životinjska farma
|
E, pa to sam naučio kad sam počeo radit u cinestaru, a jučer mi je to samo potvrđeno: Ljudi su životinje... U najnegativnijem smislu riječi životinje... Nisu svi, ali večina je... Jučer bijah na ispitu i pao sam (nevažno, recimo zasluženo), ali dva događaja nako toga su me toliko izbacila iz takta da nisam funkcionirao kak spada jučer cijeli ostatak dana... Događaj prvi: Izađem iz dvorane u kojoj smo pisali ispit i pola ekipe u banani, a pola ih vadi pitanja i provjerava si odgovore... Pogledam ja malo ta pitanja kad ono pitanja iz testa od riječi do riječi... Pa reko, what the fuck... Ja kad dobijem pitanja od nekog ili nekud odmah prodilam dalje... E pa to više nebum radil... Događaj drugi: Vraćam se ja tako doma s ispita i ispred mene tetura neki lik po ulici krvav od glave do pete... I reko, ne želim ispast idiot koji će samo prošetat pokraj čovjeka kojem se očito nešt dogodilo i dođem ja do njega i sad slijedi razgovor: Ja: ''Gospodine (ne znam zašto sam uopće iskoristio tu riječ), jel sve u redu?'' Krvavi Gospodin (u daljnjem tekstu KG): (samo me gleda) Ja: ''Gospodine, jel vam dobro??'' KG: ''Pa i nije baš'' (reko, to vidim) Ja: ''Što vam se dogodilo?'' KG: ''Pao sam'' (reko, i ja postavljam glupa pitanja) Ja: ''A prema kamo idete?'' (pridržavam ga jer nema snage popet se uz uzbrdicu od 6 stupnjeva) KG: ''Na stanicu'' Ja: ''A od kuda idete?'' KG: ''Iz bolnice, bježim'' (idiot) Ja: ''Ali to vam nije dobro, nemate snage da uopće hodate, a kamoli da pobjegnete iz bolnice'' (mislim praktički je prošao već znatan put pa...) ''Da vam pomognem vratiti se u bolnicu'' KG: ''Ne'' (Naravno da ne, on se toliko silno trudio da zbriše, a ja mu sad nudim pomoć da se vrati, sad on misli da sam ja idiot) Ja: ''Pa jel vam mogu kako drugačije pomoć, nazvat nekoga?'' KG. ''Jel imas osam kuna?'' Ja: ''Molim?'' KG: ''Za pivo'' Cijeli post se trudim ne psovat, ali... Pa jebemu mu mater... jel on normalan, ja se u zabrinuo za napoznatu osobu u kurcu, a ona me traži pivo... Jesam li ja uopće normalan... Pa ne mogu vjerovati... Dakle što smo naučili djeco... Da ljudima na faksu više nećemo pomagat, a nećemo ni ljudima koji krvavi teturaju ulicama... Eto opet postao sam još malo lošija osoba...Eto, sad opet ne mogu k sebi doć... Krajnje zastrašujuće kamo ide ovaj svijet... P.s. S obzirom da sad već imamo čitatelje pozdrav njima, a tebi, najdraza moja :* |
