Story of two twins child

Priča se nastavlja i vijuga poput rijeke u daljini...
---------------------------------------------------------------------------------------------
*Smijete svi ići, Keel s tvojima sam se već dogovorila, tako da samo uzmi stvari odavde i od bake i možete furati.*rekla je sa takvim veseljem i praktički otplesala u kuhinju.
Spakiravši stvari uzeli smo bicikle i krenuli. Sunce je bilo već dosta visoko na nebu, činilo se da je upravo prošlo podne. Uzeli smo kape, da nas do bake ne bi spržilo sunce. Prolazili smo dijelom osunčane staze, a dijelom neosunčane, naše su sjene jašile vjetar brzinom munje. Kretale su se sablasno i brzo, a tek smo se tada obazreli da vidimo do kuda smo stigli. Tada smo taman bili na prijelazu iz našeg sela u selo Red Rose, bilo je to malo selo s otprilike 100 ili 102 kuće, a njihov je niz kuća išao samo ravno ne skrečući niti milimetra. Bilo je to jako čudno, a sve su kuće bile slično građene, okrenute lijevim bokom prema ulici i mala plitka dvorišta u kojima se moglo tu i tamo vidjeti samo pokoji čovjek, pas ili mačka. No, kada smo došli do središta toga malog sela naišli smo na par cura koje su s nama u našem selu išle u razred. Nosile su sve bijele haljine s crvenim ružama na njima. Zvale su se Poopsy i Sandy, a s njima se nikada nismo baš nešto slagale u razredu. Obično smo se svi u razredu držali po malim skupinama, pa su bili podjeljeni dječaci iz jednog sela i dječaci iz Red Rose. Tako su bile isto i cure iz našeg sela i cure iz Red Rose. Nikada nismo imali neku želju upoznati ih, ali sada nas je tištila nekakva samoća zbog koje smo htjeli svi skupa nešto im dovinkuti da se barem malo okrenu. No, prošli smo pokraj njih ne prozborivši ni riječi. Vjetar nam je puhao kroz kosu i kroz stabla drveća, bile su to prekrasne krošnje, njihale su se amo-tamo kao da netko mrsi pravu kosu. Prešli smo iz Red Rose u Blue Rose. Našavši se na malom brežuljku koji se cestom i stazicom penjao prema gore, pa smo si morali dati malo više truda nego za ono što smo malo prije prošli. U tom selu nismo poznavali nikoga, ali smo čuli za neke ljude koji su bili omiljeni, mislimo od naše mlade populacije. Mnogo se pričalo o tome selu, a bilo je i dosta priča koje većinom po našem mišljenju nisu bile istinite. Prošavši dio toga sela, shvatili smo da su kuće večinom građene po starinskom stilu, ali nekako ugodnom oku. Prolazivši stazicom primjetili smo da ima i jako puno vrsta stabala, koje su bile poredane uz sam rub stazice, a na nekim su dijelovima korjeni stabla prelazili stazicu, pa smo morali paziti da ne bi pali. Usput uz jednu kuću je bila mala drvena klupćica na kojoj je sjedila kako smo mogli prepoznati po pričama Brooke, nosila je crvenu haljinu sa tamno plavim ružama na njoj. Bila je to jako lijepa cura, vitka i visoka, gotovo kao ja, ali ipak malo niža, na leđima joj se nazirala duga smeđa kosa koja je na suncu imala crvankasti odsjaj. Kell malo što se nije bio zabio u tu klupćicu, ali sam ga u zadnjem trenu prenula iz misli i pokazala mu pravi put staze. Nastavili smo sada već malo umorni, prelazivši u selo po imenu Rose Rose. Bilo je to selo mnogih priča o dvijema blizankama našeg godišta, a kuće tamo su bile poredane ne kao obični poredci, već su vijugale poput latica roze ruže. Došavši do sredine sela u kojem je bio stari spomenik i mali parkić vidjeli smo dvije djevojeke koje smo prepoznali kao Lexy i Kikicu, to su bile djevojke o kojima su se pričale svakakve zadivljujuće priče. No, naravno nismo vjerovali u to. Nosile su plave haljine s uzorkom svijetlo rozih ruža, a duga smeđa kosa im je dosezala preko ramena pa sve do kukova. Nasmijala sam im se i one su mi mahnule i ja sam im uzvratila, ijako ih nisam znala. Bizzi, Mery i Kell su mi se čudili jer zbilja nisam poznavala njih dvije, ali sam im ipak mahnula, to nije bio običaj u našem selu pomislila sam. Bilo je već kasno za prepirku, nastavili smo se voziti, pogledala sam na moj plavi ručni sat bilo je negdje 20 minuta do 3. Konačno smo se približili i selu moje bake, vidjevši da je totalno različito od svih sela koja smo tada prošli. Bilo je okruženo malim brežuljcima, što je na neki način davalo osječaj sigurnosti, a osim brežuljaka tu su bila i jako različiti poredci kuća, činilo se kao sve mješano iz svih sela koja smo prošli do bakinog sela Sweet White Rose. Bilo je tu i kuća kao u našem selu, a bilo je i kuća koje su sličile onima iz sela Red Rose koje su svaka jedna za drugom bile niti milimetar duže niti milimetar krače jedna od druge. No, bilo je i onih koje su sličile kućama iz sela Blue Rose ugodne oku starinske građe, ali su osim toga i ličile onima koje su vijugale kao iz sela Rose Rose. Došli smo do sredine sela moje bakice, odnosno do sredine sela Sweet White Rose. Tamo je bila starinska crkva slična onoj u našem selu, a odmah pokraj nje je bilo i jezivo starinsko groblje. Osim toga su odmah pokraj crkve bili stari spomenik i lijepi park ukrašen grmovima bijelih ruža i jednim velikim hrastom koji je bio na samoj sredini toga prekrasnog parka. U parku na klupćici sam ugledala jednog dečka, smeđe kose i svijetlo smeđih očiju. Prošla me nekakva jeza, kao da sam ga već poznavala. Zastala sam i pokrenula oči prema njemu, a on mi se nasmijao. Nisam znala što bih napravila, pa sam uzvratila osmjehom i nastavili smo prema kući moje bake. Kuća moje bake je bila na malom brežuljku tako da je izgledala kao neki stari dvorac. Nisam već dugo bila tu, ako se sječam zadnji put sam bila kad sam imala tri godine. Ušli smo u dvorište ograđeno grmovima bijelih ruža. Znala sam samo jedno, nikada nisam vidjela ljepše ruže. Sve mi se zamračilo i kao da me nešto pokosilo s nogu, pala sam u nesvijest. Podsječale su me na nešto što je bilo jako davno, kao da su mi se na tren vratila sječanja, jedna djevojčica trči po ovom istom travnjaku, nije joj više od tri godine, odnose je nepoznati ljudi, plače za mamom. Odjednom se sve odvrtilo, sjetila sam se svog djetinjstva, ja i moj brat smo trčali po ovom travnjaku, a naš nas je tata slikao uz bijele ruže, držala sam u ruci jednu bijelu ružu koju mi je brat stavio u kosu i zagrlio me. No, tada mi se pojavila još jedna slika pred očima, onaj dečko u parku. Jako me podsječa na brata, može li to biti on, nemoguće...
Otvorila sam oči, a niz lice su mi krenule suze spajajući se u nevjerojatno veliki potok suza. No, tada mi se slika izoštrila i vidjela sam iznad sebe Kella, Mery i Bizzi. Zbunjeno su me gledali, a ja sam naglo ustala i obrisala suze, bila je već pala noć.
*Što mi se dogodilo?*pitala sam nevjerujući onome što sam vidjela dok sam bila u nesvijesti.
*Pala si u nesvijest, mislili smo da ti je to od sunca, ali zašto si plakala u nesvijesti, micala si lice i ponavljala neka imena, znali smo da nam nećeš vjerovati pa smo snimili na tvoj mobitel.*rekao je Kell još uvijek me zbunjeno gledajući, bila sam u jednoj bijeloj sobi u kojoj su osim mog kreveta bili par ormara, starih pisaćih stolova i još tri kreveta. Bizzi je krenula u susjednu sobu, a Merry je sjela pokraj mene zagrlivši me.
*Kako je baka?*upitala sam je kada me pustila iz zagrljaja.
*Dobro, počistili smo dosta stvari, a tvoja baka je iznenada jako ozdravila, čak je i ustala i prošetala po ulici.*rekla mi je osmjehnuvši se. No, tada je došao Keel s mojim mobitelom i pokazao mi snimku. Zbilja sam ponavljala neke riječi i micala očima ispod zjenica. To je zvučalo nekako jezivo i odjednom sam počela siktati, oni to nisu razumjeli, ali sam ja znala što sam rekla. Vikala sam:Mama, tata, Tomeeee, ne vrati se, tata, bjacoooooooooo...odjednom sam utihnula i rekla tihim i još čudnijim siktanjem Aicha, Aicha, Aicha....
Ponovno su mi potekle suze, a Mery me ponovno zagrlila, Kell je sjeo do nas i oba dvije nas obgrlio rukama oko vratova. U taj tren je Bizzi ponovno ušla u sobu noseći čaj na pladnju i tanjurić s domačicama. Prionuli smo na posao, a nakon nekih dvadeset minuta smo odlučili još malo pospremiti. Naravno prije toga sam otišla vidjeti baku. Prošla sam dugački hodnik i predvorje da bih došla do njene velike sobe. Sjela sam na krevet, izgledala je mlađe nego što sam je zamišljala. Ponjela sam mobitel odlučivši je pitati zna li ona išta o mojim riječima, a sam ju pogledala i krenula prema njoj s smiješkom na licu.
*Hej, bako, jesi bolje?*upitala sam ju još uvijek sa smijškom.
*Da, sada sam puno bolje, jesi li ti bolje?*dodala je upitno me gledajući.
*Naravno da jesam, nego, jel bi mi mogla reči ako prepoznaš koju riječ od ovoga...*rekla sam, sjela do nje na veliki krevet i pokazala joj snimku, čim je čula siktanje zgrozila se i ukiseljeno me pogledala, a kada sam rekla ime Aicha, pogledala me i rekla...
*Ma ne brini se, nisam prepoznala ništa osim što si siktala kao zmija...*nasmiješila mi se i poljubila me u čelo.
Ostatak večeri smo proveli čiščeći. Spremili smo cijelu kuću, a oko ponoći smo bili gotovi. Htjeli smo ići na noćno kupanje na rijeku malo udaljeniju iz našeg voćnjaka, ali smo ipak odlučili ići kroz selo, naravno, uz dopuštenje moje bake. Spakirali smo si ručnike i ispod odječe obukli badiće.
Izašli smo kroz ogradu od bijelih ruža, došli smo do središta sela i odmah pokraj parka i spomenika krenuli prema šikari u kojoj je bila mala stazica, posuta laticama bijele ruže, bile su tako mekane. Krenula sam prva, a odmah iza mene su išli i Keel, Bizzi i Mery. Nešto je jako šušnulo u šikari pokraj nas što je još više povečalo jezu, no, ipak smo nastavili svojim putem. Došli smo do rijeke, bila je zrcalo neba isšaranog mnoštvom sjajnih zvijezda. Spustila sam stvari na pomalo vlažno, ali ipak suho tlo. Bio je tamo jedan veliki hrast koji je bio isti onom na sredini sela u parku, ali sam tada primjetila da je preko puta rijeke još jedan potpuno isti hrast obasjan mjesečinom. Izgledao je prekrasno. Odjednom je iz šikare izašla golema zmija, a Mery, Bizzi i Keel su jurnuli natrag putem posutim bijelim laticama od ruže. Ostala sam stajati bulječi u zmiju, bila je to prekrasna anakonda, ali otkud ona u našoj zemlji, to nije bilo normalno. Predpostavila sam da je zalutala, pa sam se odlučila predstaviti kao čovjeku. *Dobar dan, ja sam Wanna Gilmor, a ti?*upitala sam je na što mi je ona na moje čudo i olakšanje odgovorila.
*Ja sam Salamona, ali zovi me Saly.*
---------------------------------------------------------------------------------------------
÷×slikice÷×





Ovo su bezvezne slikice...svidjele su mi se pa sam ih stavila...