u potrazi za izgubljenim prostorom
19.10.2006., četvrtak
Prijatelj
|
Pa šta ako me je cijelo vrijeme pokušava skuvat, bio mi je prijatelj.. Da nije bilo nešto tako neprivlacno u njemu mozda bi bio i nesto drugo.. Ne znam šta je to bilo možda jednostavno njegov način, možda mi je bio sličniji nego sam mogla prihvatit takvu sliku o sebi. To je bilo vrijeme kad sam toliko idealizirala dabu koji je bio jako daleko i kojeg nisam vidila jako dugo pa druge nisam ni vidila..Pa i nisam imala šta za vidit.. Vjerovatno ni ne postoji savršen muškarac za mene ko bi uopće moga imat toliku količinu ljubavi i ne ic mi na živce? Exex cimerica mi je govorila da je zaljubljen u mene al mi je to bilo smjesno znajuci koliko se okrece za drugima i s kojima je bio i kakve su bile..i kakav je bio njegov tip sta definitivno nisam ja.. Proslo je par godisnjih doba, ispita, ruckova u menzi, kava kod njega posli ručkova, gledanja kasnih filmova, pijanstava koja bi redovito zavrsavala njegovim smjesnim upadima kojima bi se smijali i ne bi ih vise spomenuli.. onda je otisao..vratijo se doma..jednostavno nestao.. Ma bilo je tu par mejlova koji su bili super formalni i kratki, cak bi poslala 3 recenice samo da bi mi uzvratijo (nikad ne bi dobila odgovora na duge)..i onda mu nisam vise odgovorila. Sve mi je to bilo glupo kakvog smisla ima crno na bijelo sa nekim za koga sam mislila da me jedini razumi Od zadnje 3 recenice je proslo cijelo proljece i ljeto, sjetila bi ga se katkad al bi mi brzo proslo.. I eto jeseni, najbolje vrijeme za slusat Lanegana ali kad god ga cujem sjetim se njega i ratsuzim.. Mozda je njemu sve to bilo samo jedan neuspjeh, jos jedna prijateljica koju nije moga imat, samo jedan od događaja al ja sam njega sanjala sinoc.. Bili smo u mom studentskom stanu skupa s mojom exex cimericom i pili gin i bio mi je toliko stran i dalek nije mi se smijao ka uvik i pocela sam plakat i probudila sam se plačući i nije ga vise bilo.. Samo sam tila da je još tu, pomisao da se pojebemo mi je bila najdraza na svijetu samo da je tu.. Okrenula sam se i pomislila kako cu mu ujutro napisat 3 recenice o tome kako mi je zao sta mu nisam nikad rekla da mi je bio najbolji prijatelj i nadala se da cu ga opet vidit kad zaspem al njega vise nije bilo..i sve je potonulo i sve sam zaboravila.. Sad je to vec bilo neko drugo jutro i mejl nisam napisala, sve se vratilo u normalu al mi uzasno fali. Slusala sam i Lanegana al kakvog smisla ima rec nesto tako nekome koga vjerovatno necu vise nikad vidit..Bili smo cudni zajedno i sve te stvari su bile toliko banalne al njegova tuga je bila ista ko moja.. Znam da kad pricam ljudima o stvarima da misle kako i nisu toliko strasne, pa i nisu, ali on ih je osjeca i sam..Idem i na kave i gledam filmove i pijem ali s njim je uvijek bilo manje usamljeno.. Njegova kava bi izljecila sve |