|
iz dana u dan sve se mijenja...iz sata u sat, pa cak iz minute i minutu. U jednom trenu osmijeh mi je na licu, u drugom suza. Suza zna da ce ju kad tad zamijeniti osmijeh, a osmijeh zna da samo sto se suza nije spustila niz lice. I tako unedogled. Gledam okolo sebe one koji su sretni..mozda prividno sretni, mozda stvarno sretni, ali imaju vise nego ja. No, imaju li stvarno? Imaju li ljubav kakvu ja imam? Ili mozda samo misle da zive u ljubavi..a zapravo ju jos nisu upoznali. Tko zna... Ja nisam znala da ju imam dok ju sama sebi nisam oduzela..a onda je zamalo bilo prekasno. Bilo bi, da nije tog osjecaja da s jednim zagrljajem i jednim poljupcem sve nestaje..nestaje cijeli svijet, svaki negativni osjecaj i ostaje samo lupanje srca koji pokazuje koliko te volim. Nakon vise od dvije i pol godine.. Nisi nista ni napravio..stavio glavu na moje rame..a meni je srce htjelo iskociti iz grudi.. Kad osjetim tvoj dlan na mojoj kozi..tako bi mogla ostati zauvijek, samo s tim osjecajem..nevjerojatno mi je to ponekad. Mozda smo zato osudjeni na brojanje minuta koje provedemo zajedno. Bilo bi lijepo jedan cijeli dan provesti s tobom. Koliko samo vec dugo sanjam o tome. I nikako da dodje taj dan..a oni samo prolaze..tako zelim jako da mi netko kaze - za 5 godina bit ce te sretni, zajedno, i ti ces ozdraviti. Sve bih podnijela, da to znam. Cekala bih 5 godina, i trajale bi citavu vjecnost, ali ih barem znala da ce sve biti dobro. Ovako me sve ovo ubija polako. Zivim za svaku tvoju rijec, za svaki tvoj zagrljaj..i znam, volim te vise. |